Сентябрь 2019


ISSN  1846-8756

Объединения соотечественников

Ruski dan na gastronomskoj manifestaciji „Svijet u tanjuru“.

Nezaboravan gastro put oko svijeta po treći put priredila je za Zagrepčane i goste glavnog grada udruga Dobre Vibre.  Putovanje je tradicionalno započelo domaćom hrvatskom kuhinjom, a zatim je put okusa trebao voditi mnogobrojne posjetitelje od Dalekog istoka pa sve do egzotičnog juga. Nažalost, zbog nekih razloga baš posljednja dva dana bila su ukinuta pa Koreja nije dobila priliku pokazati znatiželjnicima kako crtati hieroglife korejskog pisma ili pravilno organizirati čajnu ceremoniju. Najviše posjetitelji su žalili što nisu imali priliku natjecati se u brzom jedenju riže (štapićima) i vidjeti hapkido vještine iz novog programa samoobrane za žene „NE JA“. Nažalost, nismo dobili priliku sudjelovati u radionici izrade Bonsaia koje su pripremale na dan Japana i promatrati sportaše koji su trebali pokazati svoje vještine u tradicionalnom japanskom streličarstvu by Kyudo i mačevanju kenjutsu.

Na svu sreću Rusija je bila na rasporedu već drugog dana manifestacije te su posjetitelji mogli uživati u bogatom programu u organizaciji Nacionalne zajednice Rusa Hrvatske.

Nacionalna kuhinja i nacionalni jezik su dvije stvari preko kojih stranac upozna novu zemlju i od toga u kojoj mjeri on prihvati i zavoli te dvije stvari zavisi da li će se uvijek osjećati kao stranac ili će je svim srcem zavoljeti i prihvatiti kao drugu domovinu.

Međutim, zamka će dočekati onoga tko misli da su ruski i hrvatski kao slavenski jezici dosta slični. Baš ta sličnost je ponekad zna uvaliti u nezgodnu situaciju.

Naprimjer, kad „friškoj“ Ruskinji netko reče da je „vrijedna“, teško će to shvatiti kao kompliment, jer u ruskom to znači prkosan, nabusit. Riječ „kuća“ u poimanju Rusa je velika hrpa nečega, pa su se turisti znali šalili: „na ovoj kući smo već bili, idemo se popeti na drugu“, a glasno izgovorene ruske riječi „kurica“ (kokoš) ili „spički“ (šibice) mogu izazvati zgražanje kod milostive.

S druge strane, ako bi Hrvat u Rusiji poželio u dućanu pogledati „bisere“, njemu bi pokazali male staklene perlice, a ako bi rekao na je „ponosan“, ruski prijatelji sigurno bi se zabrinuli za njegovo zdravlje jer u ruskom to znači proljev.  

 Vrlo je bitna sastavnica nacionalne kulture narodna nošnja. U Rusiji, kao i u bilo kojoj državi, ima jako širok raspon različitih nošnji. Kad bi pokušali svesti na jedan stereotip, to bi kod žena bio sarafan, bluza i kokošnik, a kod muškaraca – široka košulja kosovorotka (ruska kragna) obavezno s pojasom, hlače i kapa nalik šilterici.  

Danas sarafan, dugačka haljina bez rukava na bretelama koja se odijeva povrh košulje, smatra se tradicijskom narodnom nošnjom, ali u XVII stoljeću to je bio obvezatni odjevni predmet u garderobi prvih ruskih ljepotica. Djevojka u svom mirazu morala je imati desetak različitih sarafana.

Žene iz bogatih društvenih slojeva šivale su sarafane od skupih tkanina, kao što su baršun, svila ili brokat, a ukrašavali su zlatnim šivanjem, čipkom ili vrpcom, što je trebalo naglasiti koliko je žena bogata.    

S dolaskom na rusko prijestolje cara Petra I na njegovo inzistiranje dvorani su se morali presvući u europske haljine i odjela, a sarafan je postao odjećom seljanki, te žena iz  trgovačkog ili obrtničkog staleža.  

Začudo, srafan se vratio u garderobu dvorskih dama u vrijeme Katarine Velike – usput rečeno čistokrvne Njemice.  Ona je obnovila interes prema ruskoj tradiciji i uvela je u modu za visoko društvo bogato urešenu haljinu čiji je oblik podsjećao na sarafan, a na glavu se stavljao kokošnik ukrašen brokatom, staklenim perlama,biserima ili čak dragim kamenjem.

Zanimljivo da je naziv kokošnik dobio od slavenske riječi „kokoš“ koja još uvijek postoji u hrvatskom jeziku, jer i podsjeća na greben na glavi ptice. Kokošnik za neudanu djevojku se razlikovao od kokošnika udane žene po tome što se ispod djevojačkog vidjela kosa dok kod udane žene kokošnik je pokrivao kosu u cijelosti.

Da bi predočili gostima festivala raskoš i raznolikost ruske nacionalne nošnje, članice NZRH priredili su pravu modnu reviju koja je izazvala veliko oduševljenje publike.

Nacionalna kuhinja je sastavni dio nacionalne kulture u toj mjeri kao i sama nacionalna kultura nepojmljiva je izvan povijesnog i tradicijskog okvira. Ruska kuhinja nije izuzetak, a jela koja bi se mogla nazvati vizitkartom ruske kuhinje, danas su sastavni dio menija mnogih svjetskih restorana, pogotovo europskih.

Dio jela kojima se s pravom ponosi ruska kuhinja moglo se kušati za vrijeme gastronomskog festivala „Svijet na tanjuru“ na ruskom štandu koji je organizirala za sugrađane Nacionalna zajednica Rusa Hrvatske, a velika uloga u tome je predsjednice udruge Anne Mišar i Tatjane Jantolek.

Tradicijski ruski obrok sastoji od zakuski (hladno ili toplo predjelo), prvog jela  - juhe, drugog (glavnog) jela i deserta s napitkom.

Za predjelo se često nudi hladna salata „vinegret“. Naziv naizgled nije ruski i ima svoju zanimljivu priču, ali sastojci: kiseli kupus, krumpir, cikla i mrkva – su povrće koje čine osnovu ruske kuhinje. Jelo je dobilo naziv od francuskog sosa vinaigrette koji je bio strašno popularan u Rusiji prije revolucije, a radio se od octa, maslinovog ulja i senfa.  

 Prvo jelo, bez kojeg je nezamisliva ruska kuhinja su šči – gusto varivo na bazi kiselog kupusa koje se pripremalo od davnih dana i ima svoju stoljetnu povijest. Mijenjali su se vladari, državni ustroj, ljudi i običaji ali šći su ostali za stalno glavnim atributom ruskog stola. Bogate (na bazi mesa ili ribe), prazne (siromašne) na bazi gljiva ili povrća, oni su obavezno bili na stolu cara, vlastelina, trgovca, obrtnika ili seljaka. Uz svu raznolikost recepata šći kao jelo imaju nekoliko obveznih sastavnica: kiseli ili svježi kupus, meso (riba, gljive), korjenasto povrće (mrkva, korijen peršina), začini (luk, korijen celera, češnjak, kopar, lovorov list, papar), kiseli začin (jabučni ili vinski ocat, vrhnje ili kiselo mlijeko). 

Šči od drugih variva razlikuje što se povrće stavlja sirovo bez prethodnog dinstanja. Najprije od junetine (ribe, gljiva) s mrkvom, korijenom peršina i lukom priprema bistra juha, onda se stavlja kupus (friški ili kiseli), a kad sve omekša dodaju se sol i začini. U gotove šći se obavezno stavlja vrhnje ili kiselo mlijeko (u tanjur, a ne u lonac) i jede se s raženim kruhom „do praznog tanjura“.

Značaj ovog jela u životu ruskog čovjeka je izražen u velikom broju narodnih poslovica kao što su „Šči da kaša – hrana naša“, „Šči je svemu početak“ i ova, najzanimljivija – „Gdje šći tamo i Rusa išći (traži)“.    

Peljmeni su najpoznatije jelo ruske kuhinje, poput talijanske pizze, američkog hamburgera ili ukrajinskog boršča. A sibirski peljemeni koji su bili predstavljeni na ruskom štandu su prvi u ruskom jelovniku.

Nema te ruske zabave gdje na stolu nije stajala velika zdjela s neuglednim na izgled grbavim jastučima od tijesta. Mogu se poslužiti kao toplo predjelo ali uglavnom je to glavno jelo nakon kojeg teško da u želudac stane još nešto. Odnosno, kad vas pozovu na peljemeni nemojte navaliti na predjelo jer ćete ubrzo požaliti što niste mogli pojesti više jastučića oblikom sličnih uhu. Doduše, riječ pelj-menj u prijevodu s jezika naroda ruskog Sjevera - Udmurta i jest „uho od tijesta“. Prema drugoj verziji ideju peljmenja sibirski Rusi su preuzeli iz kineske kuhinje pa su jelo prilagodili svojim uvjetima i klimi. U Sibiru su se ljudi uglavnom bavili lovom te su peljmeni postali osnovnom prehranom lovaca u vrijeme prebivanja u tajgi. Zimi je mraz imao ulogu današnje škrinje. Cijela obitelj bi ljepila peljemeni, zatim bi njih zamrzavali vani te slagali u vreće od grube tkanine. Voda je bila u izvoru, drvo u šimi, a uz kotlić, šibice i sol lovac je mogao brzo pripremiti ukusan i zasitni obrok.

Posjetitelji na ruskom štandu mogli su kušati peljemene s vrhnjem ili maslacem, a oni najznatiželjniji su probali izvorni varijant – s vinskim octom.  

Još jedno nezaobilazno izvorno jelo moglo se probati na ruskom štandu – Pirožki. Riječ pirožok je zapravo umanjenica od riječi pirog - okruglog ili kvadratnog oblika, zatvoreno ili otvoreno jelo od dizanog tijesta s nadjevom. Veliki pirogi su uglavnom radili za praznike, a mali zatvoreni pirožki su pripremali za svaki dan jer kako nadjev bio „zatvoren“ u tijestu njih je bilo vrlo udobno uzeti na put ili podijeliti siromasima kraj crkve.   

Izdavna se recepti pirožka prenosili od majke na kćer, usavršavali su se načini pripreme tijesta, umnožavali su se raznovrsni nadjevi. Pirožki se jedu kao posebno jelo, umjesto kruha s varivom, a ako je nadjev od krumpira, kupusa, jaja ili gljiva - kao prilog pečenom mesu ili gulašu. Pirožki sa slanim ili slatkim nadjevom su dobar izbor za doručak uz čaj ili kiselo mlijeko.

Idealno su jelo za domjenke ali u ovom slučaju imaju samo jednu manu – prije što pozovete goste počastiti se, pirožki netko mora čuvati, u protivnom riskirate pronaći prazan pladanj.

Za desert na tradicionalnom ruskom stolu bi se našle bliny (palačinke) ili medovik (torta sa medom).

Rusija – domovina blina

Staroruska  riječ „blin“ potječe od još starije riječi „mlin“ – mljeti. U svakom slučaju „russkost“ blina može se usporediti samo sa samovarom, matrjoškom ili balalajkom, a mnogi restorani starog i novog svijeta nisu se ni potrudili pronaći inačicu na svom jeziku nego jednostavno su u meni uvrstili bliny.

Pravi ruski blin se radi s kvascem, a najvažniji je nadjev koji ga radi ruskim blinom, a ne običnom palačinkom. Bilo gdje u svijetu će vam reći da pravi ruski blin je načinjen s kavijarom ili lososom, ali u Rusiji bliny se jedu s medom, vrhnjem, kuhanim voćem, pa čak i samo sa maslacem.

Za praznike u Rusiji i danas se obavezno peče torta s medom - Medovik. Ne treba brkati s hrvatskim medenjakom koji u Rusiji zove se prjanik. Nijedna dječja zabava ili rođendan u Rusiji se ne radi bez ove torte a danas se nju može naći u ponudi mnogih slastičarna i restorana ne samo u Rusiji ali i diljem svijeta.  

Međutim, prave znalce ruske kulinarije nikad neće kupiti industrijsku tortu jer ona nema ništa zajedničko s nježnom poslasticom iz djetinjstva napravljenom od kora s dodatkom meda i kreme na bazi vrhnja.

Do sada smo govorili o jelima koja su postala vizitkartom ruske kuhinje ali ima nekoliko jela bez kojih je ruska kuhinja danas nezamisliva, a došla su iz drugih kuhinja te „porusili“.

Kolač „Napoleon“ nema nikakve veze s francuskim imperatorom. Kolač je bio izmišljen 1912. godine kad se u Rusiji naveliko i naširoko slavila 100. obljetnica pobjede u rusko-francuskom ratu. Tom prigodom su izmišljeni nekoliko slastica koji su bili jednostavne u izradi i relativno jeftine da bi se svi slojevi građana mogli počastiti. Prvobitno kolač je imao trokutasti oblik kao poznata kapa imperatora ali kasnije, zbog udobnosti pripreme poprimio oblik velikog kvadrata koji se rezao na manje kvadrate.Tijesto za kore je lisnato, a tajna kreme u tome što je se priprema od kondenziranog mlijeka koje je u Rusiji jako popularno. 

U XIX stoljeću Rusiju je „pokorio“ gruzijski šašlyk. Prvi se šašlyk od 1870. godine u Moskvi prodavao tajno, u privatnom stanu, a tek kasnije je postao popularno jelo koje je ušlo u meni mnogih restorana pod imenom „šašlyk moskovski“. Šašlyk je vrsta ražnića, ali meso za njega   se „paca“ na poseban način, a peče se na velikim metalnim štapovima - „šampurima“ . 

Uz sve što se nudilo na ruskom štandu trebalo je i odgovarajuće piće. Vinegret, šći, pirožki, bliny s kavijarom i peljemeni dobro „idu“ uz vodku. Uz napoleon, medovik ili palačinke sa slatkim nadjevom nudio se još jedan ruski specijalitet -  kvas. A završiti našu virtualnu trpezu moglo bi se vrlo prikladnim degestivom – koktelom „Ruska zastava“.  

Zanimljivo da od svih sastojaka u koktelu ruska je samo vodka, a ostalo - liker Blu Kuraso i sirup Grenadin – rodom su s Karibskih otoka. Međutim, već sama kombinacija boja kod Rusa izaziva domoljubne osjećaje jer prvi put bijelo-plavo-crveni trikolor upotrijebljen je za koronaciju posljednjeg cara Nikolaja II, a nakon raspada Sovjetskog Saveza je prihvaćen za službeni stijeg Rosijske Federacije.

Osim, što su imali mogućnost okusiti ruska jela i pića, posjetitelji gastronomske manifestacije oduševio je solo nastup pjevačice Irine Kravec, benda „Zapadni kolodvor“ i koncert ruskih estradnih pjevača Andrej Galickog i Anne Mogutine. 

Katarina Todorcev Hlača

03 сентября 2017г.

Организации наших соотечественников – частые гости на многочисленных фестивалях в Хорватии и Европе. Много раз наши ребята участвовали в конкурсах, проводимых в России, и даже занимали призовые места. Об этом мы не раз писали в нашей прессе. И вот теперь российский фестиваль «приехал» в Хорватию.
U glavnome hrvatskome gradu žive pripadnici 18 (od 22 službeno priznatih u Republici Hrvatskoj) nacionalnih manjina; albanska, austrijska, bošnjačka, bugarska, crnogorska, češka, mađarska, makedonska, njemačka, poljska, romska, slovačka, slovenska, srpska, rusinska, ruska, talijanska, ukrajinska i židovska, koja imaju svoja etnička, kulturna i vjerska obilježja i opredjeljenja, a 2019. godine deveti put su proslavili svoj Dan.
Povodom 74. obljetnice Pobjede, Nacionalna Zajednica Rusa Hrvatske organizirala je svečanu akademiju, te pozvala Ruse, Hrvate i sve svoje sugrađane da zajedno proslave praznik.
По традиции, в апреле, а точнее 13 числа, в субботу, наши лягушки-путешественницы на этот раз отправились в Сисак (хорв. Sisak, нем. Sissek, венг. Sziszek, итал. Siscia) — город в центральной части Хорватии.
Вечер, посвященный 205-летию со дня рождения Михаила Юрьевича Лермонтова, как нельзя лучше вписался в уютный зал общества «Просвещение» («Prosvjeta»), в котором любит собираться русская община Загреба.
Maslenica široka, vesela, izdašna, prkosna, zanosna – tako su nazivali u staro-ruskoj tradiciji tjedan prije Velikog Posta – 40 dana koji su prethodili Uskrsu. Nije bilo sela, kuće ili obitelji koja ne bi slavila Maslenicu – zapravo ruski fašnik. Na Maslenicu bi se veselile, puno jeli i pili, puno se družili i svadbe dogovarali. Poslovica glasi: „Zadnju košulju prodaj, a Maslenicu proslavi!“. Simbol Maslenice su okrugle, rumene, vruće palačinke. U staro doba vjerovalo se da zajedno s palačinkom liči na sunce, čovjek dobiva djelić njegove topline i moći.
Djelovanje kako Saveza Rusa, tako i drugih udruga ruske nacionalne manjine i društava prijateljstva redovno se nađe u časopisu „Ljetopis“.Prema tome, kad se razmišljalo kako da se obilježi prva okrugla obljetnica, bilo je odlučeno napraviti izložbu fotografija, ali fotografija koje se nisu našle na stranicama ruskog časopisa.
Početkom siječnja u auli Gradskog poglavarstva na Trgu Stjepana Radića otvorena je izložba fotografija u povodu 15. obljetnice Nacionalne zajednice Rusa Hrvatske. Program NZRH ostvaruje se uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RH i predstavnice ruske nacionalne manjine grada Zagreba Galine Kovačević, a jedan od ovih programa je i ta izložba, koja je organizirana u povodu 15. obljetnice rada udruge.
Nacionalna zajednica Rusa Hrvatske broji oko 120 članova koji rade na očuvanju nacionalnog identiteta Rusa u Hrvatskoj. U okviru zajednice djeluje zbor “Rjabuniška”. Svake godine se organizira niz programa vezanih uz očuvanje nacionalnog identiteta Rusa, okupljanje i organiziranje pripadnika ruske narodnosti i ljubitelja ruske kulture, poticanje svih oblika kulturnih aktivnosti i stvaralaštva, upoznavanje kulturne baštine i tradicija ruske narodnosti, učenje ruskog jezika kao nacionalnog jezika ruske narodnosti i pomoć Rusima, građanima Republike Hrvatske u ostvarivanju prava zagarantiranih zakonima Republike Hrvatske.
В 2018 году в Хорватии появилось еще одно российское общество - Общество хорватско-российской дружбы Задар. Председатель общества Ирина Пашич, секретарь Галина Петранович. В этом году проведено четыре открытых мероприятия.
6 декабря этого года в Доме молодежи Сплита под покровительством города прошел очередной Смотр культурного творчества национальных меньшинств, участие в котором приняло и русское общество "РОДНИК" (RKD IZVOR-SPLIT). Номер, который представили члены общества, состоял из двух точек: презентации русского прикладного искусства и танца с павлопосадскими платками.
Ruska nacionalna manjina koja živi u glavnom gradu svake godine po tradiciji koja se rodila prije 15. godina, prije samog početka Adventa u suradnji s glazbenim školama gdje rade naši sunarodnjaci, održava Večer ruske klasične glazbe i romanse.
U povodu 100. Obljetnice Aleksandra Solženicyna 14. studenog u Zagrebu je organizirana svečana akademija u čast čovjeku, koji je pokrenuo propast totalitarnog sustava. Velika dvorana Hrvatskog novinarskog društva nije mogla primiti sve zainteresirane pa su se tražili stolce da bi svi prisutni mogli pratiti zanimljivo izlaganje.

Страницы

< Предыдущая  |  Следующая >

1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |

Колонка редактора
Катарина Тодорцева Хлача
Недавно рассказали историю, которая с одной стороны рассмешила, а с другой, вынудила опять вернуться к теме политики национальных меньшинств в Хорватии.
Литературная гостиная
Nenad M. Hlača
Zagrebački Muzej Mimara predstavio je najnoviju monografiju „Dimitrije Art“ posvećenu 50 godina rada Dimitrija Popovića, slikara i pisca i umjetnika.
Книжная полка
Svatko tko je ikada čitao Ulickuju zna da Jakovljeve ljestve nisu tek još jedna obiteljska saga na kakve smo se navikli. U živote svojih veličanstvenih junaka, u svaku od sudbina koje maestralno ocrtava, najznačajnija je suvremena ruska autorica utkala pitanje koje pisce i filozofe zaokuplja otkako je svijeta: može li čovjek biti slobodan?
Анонс событий
Od 12. do 17. rujna 2019. godine u Zagrebu će se održati XIII. Međunarodni festival Sanktpeterburške kazališne sezone. Publici će biti predstavljene četiri predstave vodećih kazališnih redatelja iz Sankt-Peterburga, Sjeverne prijestolnice Ruske federacije te izložba mladog ruskog umjetnika, fotografa, Pavla Frančišina.
Юридическая консультация
Многие россияне мечтают иммигрировать в развитые страны и впоследствии стать их подданными. Однако не все из них готовы отказываться от гражданства РФ. Наличие подданства нескольких государство удобно для бизнесменов, инвесторов и лиц, семьи которых живут за границей. Разрешено ли в России двойное гражданство? Каким правовым статусом обладают бипатриды? Двойное гражданство и два гражданства: в чём разница?
 
Фонд Русский мир
ЛЕТОПИСЬ, ISSN 1846-8756
ИЗДАТЕЛЬ
РУССКИЙ КУЛЬТУРНЫЙ КРУГ
www.ruskaljetopis.hr

Главный редактор
Катарина Тодорцева Хлача
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Модераторы
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева
Отдел новостей и реклама
Виктория Тодорцева

Дизайн, фотографии
Елена Литвинова
Ненад Марьян Хлача
Корректура
Евгения Чуто (русский)
Ненад Марьян Хлача (хорватский)

Перевод
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева

Техническая поддержка
Тимошенко Дмитрий
Интернет-журнал издается при содействии
Фонда «РУССКИЙ МИР»

Все авторские права защищены законом

Затраты на реализацию Проекта частично покрыты за счет Гранта, предоставленного фондом «Русский мир».
 
IMPESUM
LJETOPIS, ISSN 1846-8756
IZDAVAČ
SAVEZ RUSA RH
www.ruskaljetopis.hr

Glavna urednica
Katarina Todorcev Hlača
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Moderatori
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Odjel „Novosti iz Rusije“
i reklama
Viktorija Todorceva

Dizajn, fotografiji
Jelena Litvinova
Nenad Marijan Hlača
Lektura
Eugenija Ćuto (ruski)
Nenad Marijan Hlača (hrvatski)

Prijevod
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Tehnička podrška
Timoshenko Dmitrij
Časopis izlazi u skladu sa
«Zakonom o elektroničkim medijima»
NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13

Sva autorska prava zakonom su zaštićena

Glasilo izlazi uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RH