Октябрь 2019


ISSN  1846-8756

Литературная гостиная

Intervju s Dimitrijem Popovićem u povodu članstva u Akademiji ruske književnosti

Dimitrije Popović, crnogorski i hrvatski slikar te književnik. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. Izlaže 1978. i 1982. sa Salvadorom Dalijem i drugim velikim suvremenim slikarima. U godini jubileja, dvije tisuće godina kršćanstva, izlaže u Rimu ciklus Corpus Mysticum u Sant Andrea al Quirinale, Santa Maria del Popolo – l’Agostiniana arte sacra conteporanea i u Pantheonu. Jedan je od 15 umjetnika, likovnih kritičara i filozofa koji su pozvani da odgovore na Pismo Pape umjetnicima.
Autor knjiga:Veronikin rubac, Smrt u slikarstvu, Priče iz Arkadije, Corpus Mysticum, Prometej, Raspeće strasti, roman, Blud i svetost, roman, Smrt Danila Kiša.
Postao je član Ruske akademije književnosti, 22. travnja 2014.

Ljetopis: Gospodine Popoviću, vi ste zapravo neobičan pisac koji čitatelju prezentirate slikarstvo iznutra, onako kako običan gledatelj to ne može doživjeti. Ali uzimajući u obzir da je časopis je ruski, mene zanima da li ste ikada imali kakvu vezu s Rusijom, da li netko u obitelji ima ruske korijene, jeste li ikada posjetili Rusiju, možda tamo izlagali?

Popović: Što se tiče obitelji, moj djed je završio rusku vojnu akademiju u Moskvi i bio je u službi cara Nikole II. U kući imamo fotografiju iz Peterburga na kojoj moj djed kao ađutant u pratnji cara prisustvuje sastanku u Rusiji. Prije njega postoji jedna veza Petra Petrovića Njegoša s ocem od moga pradjeda kojemu je Njegoš po povratku iz Rusije poklonio križ iz Rusije koji je danas u Njegoševom muzeju, filigranski izrađen s posvetom.
To je što se tiče familijarne veze. Naravno, postoji ona druga, kontinuirana, a to je literatura. Literatura je bila ta, koja me povezivala prvenstveno s ruskom kulturom. U gimnaziji, naravno, bio je nezaobilazan Jesenin, pjesme i poeme, onda u gimnazijskoj literaturi Puškin, Tolstoj, „Rat i mir“, Dostojevskij, „Braća Karamazovi“. Može se reći da veza postoji i preko filma, posebno filmova Tarkovskog. Kad sam bio student posebno me se dojmio film „Andrej Rubljov“. Što se tiče izlaganja, u Rusiji sam izlagao nekoliko puta na skupnim izložbama u Moskvi. Samostalno, nažalost, nisam izlagao.

Ljetopis: Da li bi bila u pravu kad bi rekla da je ruska literatura koja se puno bavi smislom života, uzajamnom isprepletenošću života i smrti, utjecala na vaše slikarstvo?

Popović: Apsolutno. Dostojevski je književnik i mislitelj koji je jako utjecao i još uvijek utječe. Prošlo ljeto sam ponovo čitao „Idiota“ i ponovo nalazio zanimljivosti koji upućuju na nikad istraženo i odgovoreno pitanje „što je čovjek“? kakva je to tajna koju on nosi u sebi u smislu raspeća između dobra i zla, boga i demona, smisla i besmislenosti života? To je otvorena tema, velika inspiracija za umjetnost.

Ljetopis: Jednom ste rekli da više volite film a manje kazalište. Obzirom da u Rusiji kazalište kao umjetnost u intelektualnim krugovima ima apsolutni prioritet, mislili ste konkretno na hrvatsko kazalište ili na kazalište općenito kao granu umjetnosti?

Popović: Naravno, to je stvar afiniteta. Meni je bliže film jer s vizualne strane daje puno više mogućnosti izražaja nego kazališna scena. Kamera uđe u lice glumca i može zabilježiti cijelu psihodramu. U kazalištu vi to ne možete uvidjeti, pogotovo ako sjedite u predzadnjem redu. Naravno, ako je u teatru postavljen dobar komad, posebice klasičan, to je nadasve impresivno. Međutim, što se tiče afiniteta, ja bih više volio, recimo, gledati „Zločin i kaznu“ na filmu, nego na kazališnim daskama.

Ljetopis: Napisali ste nekoliko knjiga eseja, jedan roman, dobili ste tri nagrade za kratku priču, pa u vezi toga pitanje: što vi preferirate kratku priču ili dugačku – roman.

Popović: To su dva različita žanra. Svaki na svoj način ima svoju zakonitost i svoju težinu. Kratka priča ne znači da se nju može napisati od danas do sutra. U kratkoj priči mora biti sve sažeto u neku književnu formulu. Teme, siže stavljaju na podređeni format – četiri, pet kartica. Roman je velika kompozicija unutar koje morate također artikulirati sve elemente što traži zaplet: od osoba, ambijenta, socioloških i psiholoških elemenata. Naravno, ima i više izazova. Međutim, što se tiče umjetničkog efekta, i u jednom i u drugom slučaju odgovornost je na autoru. Netko može napisati roman od tisuću stranica koji je kao umjetničko djelo slabije od priče od 4-5 kartica.

Ljetopis: Da li imate neki prioritet, recimo, više volite format priče ili obrnuto, romana? Jednom ste rekli da umjetnik ne radi sam od sebe, to je nešto, što jednostavno dođe.

Popović: Meni je strašno važna tema. Ja imam kratke priče koje bi se mogle razviti u veliku formu, one su osnova za roman. U tom smislu ja ne pravim razliku između crteža ili platna, skulpture ili grafike. Autor jednostavno osjeti koja je to forma. Idete u malu formu ili veću. To je stvar osjeta a ne racionalnog izbora.

Ljetopis: Ne znam jesam li u pravu, ali kao laik imam dojam da u svojim knjigama pokušavate dočarati čitatelju magiju slikarstva kroz književni izražaj.

Popović: To ste dobro rekli. Naime, zašto? Zato što je vizualna komponenta strašno važna. Kako opisati nečiju ruku, oko, lice - time donosite jedan psihološki element. Vizualni efekt je vrlo važan da bi poruka književnosti bila jača, uvjerljivija. Slika se organički spaja s tekstom da bi se dobila snažna poruka. Nemoguće je odvojiti jedno od drugoga. Čim izgovorite neki pojam, odnosno imenicu, već imate vizualizaciju tog pojma. Isto kako riječ izaziva sliku, tako i slika vodi riječ, ono što vi vidite na slici izaziva proces riječi.

Ljetopis: Slike koje vi stvarate, uvjetno rečeno, ne prenose fotografski izražaj stvarnosti, trebaju li one objašnjenje?

Popović: Za mene je bitna tema. Na koji način likovnim sredstvima izraziti određeni motiv, bio to biblijski sadržaj ili moderni. Na koji način određenu temu napraviti da bude drugačija od dotada viđenih tema, pa da djeluje tako da odražava suštinu. Na primjer, raspeće: kako prikazati raspeće da vi vidite da je to raspeće iz XX stoljeća? Ili, recimo, Magdalena (gledamo zajedno sliku koja visi na zidu), tako ja prilazim motivu: jedan detalj ženskih prsiju, crna podloga i riba. U prvi mah vidite jednu nadrealističku kompoziciju i niste sigurni kako da uđete u njen smisao. Međutim, kad znate da je simbol Magdalene erotika, prsa – ikonografski element, riba – znak kršćanstva. Pola njenog života je pokora, pokajanje, grešnost. Prikaz teme pojednostavljen na likovni način.

Ljetopis: Imali ste izložbu Corpus Mysticum koja ima isti naslov kao i vaša knjiga. Što je bilo prvo slike ili knjiga?

Popović: To je zbirka eseja o tome što je u mom ciklusu slika odabranu temu prikazuje na drugačiji način. Prvo su bile slike, a nakon toga napisani su eseji. Zato što umjetnik nije nesvjesno biće. On osjeća i razmišlja o onome što radi. Kroz to razmišljanje u procesu stvaranja dolazite do mogućnosti da objasnite ono što ste napravili. Moje slike iz ciklusa Corpus Mysticum u početku su izazvale kulturološki šok, nesporazum. Kako to da Isusovo tijelo razlomljeno, razbijeno? To je svetogrđe! Međutim, ljudi u prvi mah nisu shvatili da to nisu neke avangardističke potrage da se šokira javnost, naročito kad su u pitanju religiozni osjećaji. Razlog takvog prikazivanja Isusa nalazi se u samoj Bibliji. Na Pashu, odnosno za vrijeme posljednje večeri, Isus lomi kruh i dijeli ga učenicima. Dakle, to mistično lomljenje njegovog tijela kad se transformira u slikarstvo prikazuje dijelove tijela u kojima svaki detalj čuva suštinu božanstvenog. Noga je isto toliko važna koliko i srce.

Ljetopis: Onda je šok koji je doživjela javnost potaknuo vas da napišite ciklus eseja?

Popović: Upravo to. Knjigu sam napisao da razjasnim neke stvari. Ne da se opravdavam jer nemam zbog čega. Htio sam objasniti da sve što je na slici ima duboko uporište u Bibliji.

Ljetopis: Obzirom da pravi intervju mora čitatelja intrigirati, moram vas pitati o vašem romanu „Raspeće strasti“ koji su neki kritičari razapeli baš poput Isusa. U romanu ste malo otišli od svog uobičajenog načina pripovijedanja. Imam dojam da niste bili shvaćeni u javnosti i kod kritičara. Jeli vas to na neki način demotiviralo?

Popović: Jedna negativna kritika za koju znam, je pokušaj osobnog obračuna sa mnom i s izdavačem. To nema veze s književnom kritikom. Napisao sam odgovor koji nikada nije objavljen. Svatko ima pravo na svoje mišljenje ali ono mora biti utemeljeno i ako autor nema prava da odgovori to nije u redu.

Ljetopis: Međutim, nakon romana ste se vratili na „svoju“ temu. Napisali ste „Blud i svetost“, ako mogu to tako reći, jedan vodič kroz likovne i medijske percepcije fatalne biblijske žene koja se iz bludnice pretvara u sveticu.

Popović: Roman je beletristika koja se temelji na priči o jednoj stvarnoj ženi koja je živjela na Cetini koju sam na neki način aktualizirao s pričom o Mariji Magdaleni. Tu se citati iz Biblije isprepliću s našim vremenom. Tu postoji taj postmodenistički model rada. Ta je knjiga bila u knjižnicama najčitanija knjiga.

Ljetopis: Naime, ovo pitanje sam postavila jer me zanimalo da se nakon objavljivana romana vi vračate na svoj, takorekuć, uobičajeni način pisanja, vratili ste se na poziciju slikara, umjetnika a ne beletrista.

Popović: Nije, nije. Nakon toga sam dobio tri nagrade za tri knjige. Sada ide četvrti roman. Što se tiče Magdalene to su dva različita žanra u istoj temi. Eseji o slikama su pisani paralelno s romanom. Roman je nastavak na eseji o likovnoj umjetnosti koje sam radio ranije. 1996. godine izašao je „Veronikin rubac“ i 2010. „Blud i svetost“. Kada sam intenzivno radio ciklus slika o Mariji Magdaleni onda sam i radio zabilješke. Tako da „Blud i svetost“ je Magdalena u povijesti slikarstva od Renesanse do danas. Slike Magdalene koje su me posebno zanimale pa ovo je druga romaneskna forma o drugoj ženi koja utjelovljuje lik Magdalene.

Ljetopis: Postoji mišljenje da rusku književnost u Hrvatskoj odnosno na prostorima bivše Jugoslavije predstavlja klasična književnost, pa onda postoji neki ponor i onda se pojavljuje u prevodu nova posmodernistička književnost. Jeste li imali prilike upoznati ruski postmodernizam u hrvatskim prijevodima?

Popović: Nažalost nisam stigao. Ipak sam najprije slikar, za mene je važna inspirativnost, a to uvijek pronalazim kod klasika kao što u slikarstvu imate stvari kojima se možete uvijek vraćati, koji kao modele puno zanimljivije i imaju puno više snage i vizualnosti nego one što su u trendu. Onda se više držite toga što vas više zanima.

Ljetopis: Vratimo se na povod našega intervjua. Što za vas znači da ste postali članom Akademije ruske književnosti i da li planirate neku suradnju?

Popović: Meni je velika čast biti članom takve kulturne institucije. Kad samo to izgovorite u pozadini vidite ogromno bogatstvo ruske literature, utjecaj koje ima kontinuiranu inspirativnost u cijelom svijetu. Međutim, kako sam član Crnogorske akademije znanosti i umjetnosti mislim da postoji mogućnost da se suradnja između dviju akademija još intenzivira.

Ljetopis: Sada ćemo malo fantazirati, odnosno ozvučiti želje. Ako vjerovati „magiji drape“, postoji velika vjerojatnost da se dogodi ono što je ozvučeno, odnosno izgovoreno. Kad bi neki izdavač iskazao želju da prevede vašu prozu po vašem izboru što biste odabrali za prijevod?

Popović: Meni je teško odlučiti bi li to bio esej ili literarno djelo. Ako govorimo o literarnom radu, onda bi predložio pripovijetku „Proces Kafkinog preobražaja“ koju neki smatraju nju malim romanom. Ili filozofsko-poetski mistični spjev „Luča Njegoševe noći“ koji govori o Njegošu kao osobi i njegovom djelu „Luče“. Bilo bi zanimljivo za prevesti zbirku kratkih priča koja se zove „Smrt Danila Kiša“. Naime, srpski književnik Danilo Kiš bio je oduševljen ruskom literaturom puno je prevodio s ruskog, a u mojoj su knjizi sabrane 10 ili 11 kratkih priča svaka od kojih temelji se na stvarnom događaju, a od tog kostura gradi se već imaginarna struktura tijela.

Ljetopis: Kako ste uopće došli na genijalnu ideju sa pozicije slikara opisati proces preobražaja iz čovjeka u kukca? Kod Kafke toga nema.

Popović: Za mene još od mladih dana literatura je bila isto toliko važna koliko i slikarstvo. U mladosti sam imao sreću rano upoznati kako ranije spomenute ruske pisce, tako i pripovijetku Kafke „Preobražaj“ koju smo imali za lektiru. Tada, 1967. godine, napravio sam crtež koji je nastao kao impresija nakon čitanja pripovijetke. Taj jedan od mojih najstarijih crteža kritičari uvijek izabiru kad se prikazuje retrospektivni presjek moga rada. Kod tog nadrealističkog sižea mene nije toliko fasciniralo da se čovjek pretvori u insekta koliko je Kafkina majstorija da čovjeku-insektu nije se promijenila svijest, odnosno on i dalje misli i funkcionira kao čovjek, a promijenjen je samo fizički izgled. Posebno me zanimalo ono o čemu Kafka uopće ne govori – kako je taj proces preobrazbe tekao, što se događalo u tijelu i svijesti Gregora Samse dok je spavao. Interesantno što tema preobrazbe čovjeka u insekta (u metaforičkom smislu) ima i kod Dostojevskog: „Zapise iz mrtvog doma“, „Brača Karamazovi“.

Ljetopis: Taj prvi crtež bio je svojevrstan uvod u ciklus vezan za Kafku?

Popović: Može se i tako reći. Prije 5-6 godina imao sam cijeli ciklus radova vezan za Kafku unutar kojeg sam želio pokazati Kafkin lik kroz moj osjećaj njegovog tijela, kroz pretapanje fizičkog karaktera ličnosti sa značenjem njegovog djela, onim čime je Kafka bio opsjednut, gdje se pojavljuje element stvarnog i imaginalnog. Ta izložba bila je prikazana u Zagrebu, Pragu, Parizu i Dubrovniku. Knjiga je nastala poslije izložbe, jer kad se bavim likovnim ciklusom ja paralelno o njemu razmišljam, razrađujem detalje, zapisujem svoji misli. Onda dajem bilješkama završeni oblik u formatu knjige.

Ljetopis: Spomenuli ste da radite nad još jednim romanom.

Popović: Upravo ga završavam, zove se „Ljubičasto ogledalo“ i temelji se na istinitom događaju. Čuo sam na radiju da je u Njemačkoj umrla djevojčica, te su njezini roditelji darovali srce drugoj djevojčici. To je činjenica. Na temelju te činjenice ja pravim strukturu romana. Majka ne može preboljeti smrt djeteta i u djevojčici kojoj su presadili srce vidi svoju kćer. Drugi dio prati djevojčino odrastanje i krizu identiteta nakon spoznaje što ima tuđe srce.

Ljetopis: Ova tema kao i prethodne vezana je uz neki od vaših likovnih ciklusa?

Popović: Direktne poveznice nema. Ali moja fascinacija ljudskim tijelom svakako je prisutna. Tijelo je savršeni oblik koji pruža mogućnost kroz likovni izraz ili literarni opis iskazati misterij i tajnu koju čini ljudsko biće.

Ljetopis: Hvala za zanimljiv intervju. Čekamo vaš novi roman kao, naravno, i nova likovna djela.

Katarina Todorcev Hlača

13 августа 2015г.

Kazalište „Gavran“ je premjerno izvelo novu predstavu svog osnivača i jedinog autora-dramaturga Mire Gavrana „Sve o muškarcima“.
Drugi rujanski susret pjesnika pod platanom, starom 201 godina, ove godine održan je 14. 9. 2019. Sudionici susreta bili su eminentni hrvatski pjesnici predvođeni akademikom Lukom Paljetkom. Nastupili su Sonja Manojlović, Natalija Vorobjova, Božica Jelušić, Ernest Fišer, Joso Soja Živković, Stanko Krnjić, Marina Kljajo Radić i fra Ivan Kramar.
Zagrebački Muzej Mimara predstavio je najnoviju monografiju „Dimitrije Art“ posvećenu 50 godina rada Dimitrija Popovića, slikara i pisca i umjetnika.
"Duga u crnini", prva kazališna predstava u našoj zemlji koja se bavi životom i poezijom ruske pjesnikinje Marine Cvetajeve premijerno je izvedena na zagrebačkoj Sceni Ribnjak. Umjetnica Marija Sekelez odlučila je scenski interpretirati autobiografsku prozu ove ruske pjesnikinje.
Вот, решила попробовать себя в жанре рассказа. Вернее, меня никто не спрашивал. Строки появлялись "на экране", а моей задачей было их записывать. Выношу записанное на ваш суд и предлагаю всем, кто столкнулся с этим явлением, посылать свои рассказы в наш журнал. Как знать, возможно со временем наберем на сборник.
Очень многие из нас плохо представляют себе жизнь в Афганистане и в наши дни, а где уж там далекий 1919 год! Но в том-то и состоит искусство настоящего профессионала – в умении говорить понятным языком даже неподготовленной аудитории.
Известная русская поэтесса Наталия Воробьёва не слишком часто издаёт новые книги стихотворений. Её характерной особенностью является предельно взыскательное отношение к своему дарованию, высокая требовательность к себе как к творцу, работающему со словом. Каждая её книга становилась значимым явлением современного российского литературного процесса, вызывала оживлённые дискуссии и высокие оценки читателей и критиков.
Листикова Наталья Алексеевна, член Союза писателей России, действительный член Академии Российской словесности и Международной ассоциации писателей и публицистов. Автор книг: «Старый да малый», «Сказания о чудесах», «Солнцеворот», «Клубок судьбы».
В этом году с именем Льва Толстого связаны еще две интересные даты: 155 лет с начала создания эпической саги «Война и мир» и 165 лет написания «Анны Карениной». В преддверие новогодних праздников наш маленький дружный коллектив решил собраться вместе, чтобы вспомнить занимательные факты из жизни и творчества одного из самых знаменитых русских писателей. А сделали мы это для разнообразия в виде викторины.
"Labirinti sjećanja" je knjiga zapisa i eseja o osobama koje je Dimitrije Popović susreo tijekom života, s kojima je surađivao i prijateljevao, koje su ga nadahnjivale, koje je posebno volio i cijenio.
На улице холодная сибирская ночь. Надо успеть до утра прочитать библиотечную книгу, запомнить все подробности, если завтра на уроке вдруг спросят. Надо. Надо. Это моя первая встреча с И. С. Тургеневым и его «Муму». Нет, до эмоций главного героя Герасима и его собаки Муму мне почти нет дела. Главное успеть прочитать.
Knjiga Dimitrija Popovića «Eros, krv i svetost», predstavljena u Muzeju Mimari pred brojnom publikom. Studija je o tri biblijske žene - Juditi, Salomi i Mariji Magdaleni popraćena je instalacijom koju je umjetnik pripremio za ovaj kulturni događaj.
U sklopu projekta MEĐUNARODNI MOSTOVI KNJIŽEVNOSTI u Zagrebu je na tribini Društva hrvatskih književnika predstavljena antologija suvremene poezije slavenskih pjesnika „RIJEKA I NJEZINE TREĆE OBALE“.

Страницы

< Предыдущая  |  Следующая >

1 | 2 | 3 | 4 |

Колонка редактора
Катарина Тодорцева Хлача
Недавно рассказали историю, которая с одной стороны рассмешила, а с другой, вынудила опять вернуться к теме политики национальных меньшинств в Хорватии.
Литературная гостиная
Katarina Todorcev Hlača
Kazalište „Gavran“ je premjerno izvelo novu predstavu svog osnivača i jedinog autora-dramaturga Mire Gavrana „Sve o muškarcima“.
Книжная полка
Enerika Bijać
U okviru manifestacije „Međunarodni mostovi književnosti i umjetnosti“ u knjižnici Bogdan Ogrizović 25. rujna predstavljena je knjiga Kruh naš nasušni - panorama suvremenog slavenskog pjesništva u izdanju Slavenske akademije umjetnosti i književnosti sa sjedištem u Bugarskoj. Akademija već 13 godina okuplja književnike i promiče, kulturu svih slavenskih zemalja na međunarodnom festivalu poezije „Slavenski zagrljaj“, a knjiga je jedna u nizu edicije.
Анонс событий
Od 12. do 17. rujna 2019. godine u Zagrebu će se održati XIII. Međunarodni festival Sanktpeterburške kazališne sezone. Publici će biti predstavljene četiri predstave vodećih kazališnih redatelja iz Sankt-Peterburga, Sjeverne prijestolnice Ruske federacije te izložba mladog ruskog umjetnika, fotografa, Pavla Frančišina.
Юридическая консультация
До мая этого года заявление о выезде за пределы России и назначении пенсии подавалось в отделение Пенсионного фонда России по месту жительства человека. Сейчас это можно сделать в любом отделении фонда вне зависимости от адреса регистрации человека. Также постановление закладывает принцип экстерриториальности для подтверждения факта нахождения человека в живых.
 
Фонд Русский мир
ЛЕТОПИСЬ, ISSN 1846-8756
ИЗДАТЕЛЬ
РУССКИЙ КУЛЬТУРНЫЙ КРУГ
www.ruskaljetopis.hr

Главный редактор
Катарина Тодорцева Хлача
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Модераторы
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева
Отдел новостей и реклама
Виктория Тодорцева

Дизайн, фотографии
Елена Литвинова
Ненад Марьян Хлача
Корректура
Евгения Чуто (русский)
Ненад Марьян Хлача (хорватский)

Перевод
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева

Техническая поддержка
Тимошенко Дмитрий
Интернет-журнал издается при содействии
Фонда «РУССКИЙ МИР»

Все авторские права защищены законом

Затраты на реализацию Проекта частично покрыты за счет Гранта, предоставленного фондом «Русский мир».
 
IMPESUM
LJETOPIS, ISSN 1846-8756
IZDAVAČ
SAVEZ RUSA RH
www.ruskaljetopis.hr

Glavna urednica
Katarina Todorcev Hlača
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Moderatori
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Odjel „Novosti iz Rusije“
i reklama
Viktorija Todorceva

Dizajn, fotografiji
Jelena Litvinova
Nenad Marijan Hlača
Lektura
Eugenija Ćuto (ruski)
Nenad Marijan Hlača (hrvatski)

Prijevod
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Tehnička podrška
Timoshenko Dmitrij
Časopis izlazi u skladu sa
«Zakonom o elektroničkim medijima»
NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13

Sva autorska prava zakonom su zaštićena

Glasilo izlazi uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RH