Август 2020


ISSN  1846-8756

Страницы истории

PREDSJEDNIK I NJEGOVA ŽENA

Vrijeme, ne poštedjevši ni mlinski kamen vodenog mlina, ardatovskog sela Kalasevo, sačuvalo je rumenilo na obrazima 70-godišnje Agafije Birjukovoj. To rumenilo, vitkost i njegovane ruke – što su predmet ogovaranja zavidnih susjeda, dok peru rublje u zaboravljenom mlinu. Sam vodeni mlin Agafija ne posjećuje. Zato što se baš ondje jednom zauvijek, oprostila s čovjekom kojega je stvarno voljela. Dugo ju je grlio i ljubio, zato što je pod srcem djevojke živjelo njegovo dijete. To je bio jak, lijep muškarac širokih ramena, na kojima je visjela vreća puna debelih knjiga. Nimalo sličan njezinom razbarušenom i šepavom Lavrentiju, s kojim ju je poslije spojila nužda. Tada, opraštajući se, ljepotan je obećao da je neće zaboraviti i obvezno da će se vratiti po svoju Arutku – tako ju je odmilja zvao. Tog je čovjeka znao cijeli svijet.
Zime 1967. godine Kuzma Bekšaev, prvi tajnik Ardatovskog rajonskog komiteta partije, bio je rastresen nakon poziva čelnika Mordovije, prvog tajnika pokrajinskog komiteta partije Georgija Osipova. U njihovom ardatovskom rajonu, u selu Kalasevo, traži dozvolu za dolazak nitko drugi nego sam predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito. Jednom se i to moralo dogoditi. Nije prvi put da se pričalo o mogućem dolasku Tita u ardatovski kraj. Bekšaev je često čuo razgovor o tome, da nakon Prvog svjetskog rata, nikome tada poznat Hrvat Josip Broz je bio poslan u ardatovski kraj kao zarobljenik. Radio je kao mehaničar na poznatom turgenjevskom mlinu. Poslije je taj ratni zarobljenik postao predsjednikom Jugoslavije, i ta vijest je naravno pomutila umove Agatovaca.
Bekšaev se sjetio svih priča o Titu i selu Kalasevo. On je marljivo radio, svirao harmoniku, oko njega su se motale djevojke, i jedna vojnikinja, čiji je muž bio na ratištu, rodila mu je kćer. Čak su tvrdili, da je između Josipa i te vojnikinje planula prava ljubav. Nakon njegova odlaska žena je vodila miran život, nikome nije smetala. I Titova zamolba za dolaskom se nije temeljila samo na tome da vidi vodoplavne livade rijeke Alatir. On se htio susresti sa svojom ženom u tome zapuštenom selu Kalasevo. Kuzma Aleksejevič je bio uznemiren. Zajedno s predsjednikom će doputovati pratnja od stotinu ljudi, a koliko novinara! I makar je već pristigla zapovijed popraviti cestu i obojiti štale u kolhozu, sve je to beskorisno. Nikakav napor neće sakriti prastaru prljavštinu i zaostalost mordovskog sela. A to pokazivati Titu - nikako se ne smije. Asfaltirati cestu do Kalaseva bi trebalo na brzinu. A kamo sakriti selo i njegove siromašne stanovnike, koji će izaći vidjeti Tita? I zato je on znao, što će odgovoriti idući put kada zazvoni telefon. Na sve izrečene sumnje Osipov je šutio, potom je odgovorio ardatovskom tajniku: «Kuzma Aleksejevič, inače sam već nazvao Moskvu i izričito odbio zamolbu u Centralni komitet Partije». Ali o odbijanju zamolbe primiti Tita - Bekšaev nikome više nije rekao, da ne bi izazvao pomutnju.
Dugo i uzaludno Agafija je sjedila ispred svoje kuće i pod podrugljivim pogledima iščekivala dolazak gosta.
Dvije je godine trajao rat s Nijemcima, i prije mjesec dana iz provincijskog grada Ardatova dovezli su nekoliko ratnih zarobljenika. Makar je Hrvat Josip bio vrli mehaničar i bravar, skupljati mačke-lutalice po selu su slali ipak njega. On se već bavio time, dok je radio na velikom mlinu u drugom artatovskom selu – Turgenjevo. I čak jedini prijatelj zarobljenika Josipa, Gerasim Erzjankin, nije mogao izvući prijatelja od tog ponižavajućeg posla.
Samo se jedna stvar nije sviđala Gerasimu kod Josipa. Gerasim je već htio u vreći utopiti knjige, koje je njegov prijatelj Josip neprekidno čitao danju i noću, svaki tren koji mu je bio slobodan, pa čak i za vrijeme jela! Gerasimu se činilo glupim trošiti toliko vremena na neke tipografske oznake, kad je uokolo toliko stvari ugodnih oku: rijeka, livade, zelenilo šuma i najvažnije – gizdave suknje mordovskih djevojaka… A nekima od njih su na ratištu nedavno nestali muževi. Gerasim je nekoliko puta navodio svoga prijatelja da obrati pažnju na lijepu Agafiju. Sjedeći u čamcu s udicama iznad rijeke, Gerasim je često objašnjavao Josipu na različite načine, i riječima i prstima, da je Agafija dobra cura i da prije muža, koji je nestao na ratištu, nije imala muškarce… Jedanput je Josip, dignuvši košulju, pokazao je svom prijatelju ogrebotine na leđima, koje vidljivo nisu bile od mačke, nego od jačeg stvorenja, i, sudeći po zadovoljstvu na licu muškarca, njemu je bilo ugodno baš s tom osobom… A točno nakon dvije godine Agafija Birjukova udala se za najneuglednijeg, šepavog muškarca Lavrentija Sarajkina, kojemu je nedavno umrla žena pri porodu. Lavrentij je uzeo k sebi ljepoticu i dijete, prekrasno razumjevši, da ga žena ne voli nego se udaje samo zbog toga da sredi svoj život i zauvijek prekine dokone spletke o ocu svoje malene kćeri. Nisu spriječili Agafiju ni nagovori Gerasima da ipak čeka Josipa ili vijesti o njemu.
Kćer koja se rodila bez oca nazvala je Njurom, i kada se Gerasim dolazio poigrati s malenom, uvijek je naglašavao sličnost nje i njezina oca – svojeg nestalog prijatelja.
Razgovori o mogućem povratku Josipa nisu prošli nezapaženo u glavi Lavrentija, istinski zaljubljenog u ženu ljepoticu, i on je cijelu svoju obitelj preselio u Turkmenistan, što dalje od razgovora o Josipu. Tamo su živjeli 16 godina. Lavrentij je radio na željeznici, Agafija je šila ogrtače i šarene kapice, trgovala čajem dovezenim iz Kalaseva. U Kalasevu joj je ostala koliba sa pet zidova i velika žitnica, koja je pripadala njezinim roditeljima. Više puta spremala se ona vratiti u zavičaj, ali muž ju je puštao samo u posjet. Tako je trajalo dugo vremena, dok Agafija nije iznenada pokupila djecu i otputovala s njima. Dvije godine nakon svađe Lavrentij nije dolazio k njoj, ali poslije se ipak pojavio. Doputovao je ljutit, svađao se sa ženom, ali ona se nije htjela vraćati u Turkmenistan. Lavrentij pak nije htio živjeti u Kalasev njegove žene, a tek priče, po njegovom zaključku, živjet će vječno. Spas je došao u obliku vrbovnika, koji je pozivao narod na život u Čeljabinsku pokrajinu, na Ural. Tu se usput još i dogodio požar, koji je uništio cijelu ulicu u Kalasevu, kao i njihovu kolibu. Na Uralu su živjeli u zemunici, obećali su im dodijeliti stan u zgradi, ali ga nisu dočekali. Klimavo je bilo Agafijino zdravlje i makar ju je Lavrentij molio i nagovarao, plašio da će trebati vratiti podignuti novac, ipak su se vratili se u Kalasevo s pismom liječnika o tome, da je Agafiji štetna klima u uralskim brdima.
Kod kuće ih je s ravnodušnom šutnjom dočekala starija kćer - Njura. Bogobojazna majka Agafije, ne želeći uzimati grijeh sa sobom na drugi svijet, pozvala je stariju unuku k sebi i ispovijedala joj mladenački grijeh njene majke. Djevojka je ridala. Kako se takvo nešto moglo dogoditi? Tada je starica dozvala svjedoke, među kojima je bio i Gerasim. To razotkrivanje istine nije prošlo bez posljedica na stanje svijesti djevojke, ona je odlučila da neće sudjelovati u putovanjima roditelja po zemlji i ostala je zajedno s bakom. Majka nije htjela govoriti Njuri o Josipu, pozivajući se na želju da zaboravi prošlost. Za Njurinu braću i sestre to otkriće je isto postalo događajem. Riječi bake na samrti «tvoj pravi otac je u Jugoslaviji i vratit će se po tebe» ponavljali su svi. Od tog povratka se očekivalo nekakvo čudo. Vanjština i maniri Njure vidno su se razlikovali od druge Agafijine djece. Kao i majku, Njuru su smatrali ljepoticom, a njeno tajnovito porijeklo samo je dodavalo interes muškaraca za nju. Uvreda zbog majčine skrivene tajne i želja za samostalnim životom naveli su Njuru na preranu udaju, u 16-oj godini, za najljepšeg mladića u Kalasevu, Mihaila Arhipova. On je služio vojsku kao čuvar u gradskom zatvoru Kazan, odakle je dolazio u rodno selo u slobodne dane. Njura je otišla živjeti u grad k mužu.
Njezina druga kćer Raja još nije navršila godinu dana kada je Njura iznenada doputovala iz Kazani u Kalasevo i zamolila majku da čuva malenu nekoliko dana. Agafija se jako začudila takvom neočekivanom posjetu, više od toga malena je još bila na prsima. Prošlo je tjedan dana, Njura se nije vratila.
A onda je došao telegram iz Kazani o tome, da je Njura u bolnici i umire od jakog krvarenja. Agafija je doputovala u Kazan na grob kćeri! Njura, da bi se riješila neželjene trudnoće, odlučila se na ilegalan pobačaj – legalni su tada bili zabranjeni. Došlo je do komplikacija, Njuri, kćeri ratnog zarobljenika Josipa, u kazanskoj bolnici nije bilo spasa.
Kćeri Njure – Liza i Raja – živjeli su kod Agafije, dok Raju nije sebi uzeo na odgoj u Novosibirsk stariji sin Agafije – Aleksandar. Agafija je puna suza ispratila unuku Josipa, a poslije, kada su joj poslali fotografiju već starije Raje, neumorno se divila njezinoj sličnosti sa Josipom. Gerasim Erzjankin dijelio je njeno mišljenje za vrijeme zajedničkih razgovora i uspomena na Hrvata. Ali o tome oni nikome nisu rekli ni riječi. U to vrijeme već su svi znali da je ratni zarobljenik koji je boravio u njihovom selu, nakon Drugog svjetskog rata, postao predsjednikom Jugoslavije i zvao se imenom koje je odzvanjalo po cijelome svijetu, - Josip Broz Tito.
Godine 1957. rukovodeći Mordovije bili su zabrinuti za publikaciju koja je izašla u časopisu «Oganj». Predsjednik Jugoslavije je u intervjuu izrazio želju posjetiti mjesto svoga zarobljeništva. Kad je na vlast došao Nikita Hruščov, Josip Broz Tito je posjetio Moskvu i počeli su razgovori o njegovom mogućem dolasku u mordovski zavičaj. I, eto, 1957. godine hitno su počeli popravljati cestu na putu prema Ardatovu, zasipati pijeskom tratine i bojili kuće uz cestu.
Tito nije doputovao u Kalasevo, a Agafijin muž je umro. Dvije godine nakon smrti Lavrentija umro je i Gerasim Erzjankin. I glavnim svjedokom boravišta Tita u Ardatovskom kraju postala je sama Agafija. Priču o mordovskoj ženi i Titu na kraju je objelodanio zavičajni – entuzijast Valerij Dubinkin, koji je zapisao sve uspomene o boravku Hrvata u selu Kalasevo, dovezao je iz Moskve veliku sliku predsjednika Jugoslavije. Vidjeti tu sliku išlo je cijelo selo.

Godine 1969. Agafiju Sarajkinu hitno su pozvali na telefon u ured seoskog odbora. Iz razgovora s djelatnikom jugoslavenskog veleposlanstva ona je doznala za poziv u Moskvu radi susreta s Titom. To je bilo dvije godine nakon što je jugoslavenskom predsjedniku mordovski pokrajinski odbor odbio molbu za posjet Mordoviji. Agafija se bojala sama putovati u Moskvu, a u selu se čula priča, da je Agafija bila ta koja je odbila susret s Titom u Moskvi. Ali ipak, Tito je još jedanput ugledao Kalasevo.
Prije 80. jubileja Tita, iz Jugoslavije je doputovala grupa snimatelja koji su snimali veliki dokumentarni film o svojem predsjedniku za televiziju. Za svaku godinu njegova života snimala se po serija, i jedna od tih serija trebala je biti posvećena ardatovskom razdoblju.

Mnoštvo ljudi je stajalo na kalasevskoj obali i gledalo kao Jugoslaveni razgledaju dalekozorima selo, gdje je nekada živio njihov vođa Tito, kako snimaju kamerama seoske krovove, namjerno za tu priliku pokrivene željezom… Na kraju izrazili su želju da vide i samu Agafiju. Ona već sjedi u kući, odjevena u najbolje što ima. Uzaludno čekanje! Strance su počastili u obližnjem restoranu vodkom, koju su oni popili u zdravlje velikog Tita i otputovali isti dan. To je bio zadnji pokušaj Josipa da vidi Agafiju. A 1980. godine Tito je umro u 86. godini života. Agafija je doznala o tome na televiziji i sada se doista osjetila kao udovica. Život Agafiji više nije bio obilježen iščekivanjem toliko željenog susreta. Zapis o smrti Agafije Afanasjevne Sarajkinoj pojavio se u knjizi seoskog odbora 12. ožujka 1992. godine. Ona je poživjela 96. godina. Ji je ravnodušni seoski tajnik znao da njegova ruka upisuje još jedan redak u povijest ruskog života?


Časopis «Ruski mir» veljača 2009.
Autor Evgenij Rezepov, g. Saransk

Evgenij Rezepov

25 апреля 2014г.

Дорогие соотечественники, к большому сожалению, в этом году из-за ситуации с коронавирусом нам не удастся всем вместе отпраздновать День России. Тем не менее, принимая во внимание, что в последнее время многие проекты проводятся онлайн, родилась идея отпраздновать День России под девизом «В доме моего детства». Ведь все мы, в какой-то мере, остаёмся детьми, оказавшимися во взрослой жизни. В доме нашего детства – России – все родное, близкое и уютное, а вернуться домой – это всегда счастье.
В детстве я не раз слышала рассказ о том, что отец моих двоюродных братьев и сестер – Виктор Илюшин – был в немецком плену и местные немцы помогли ему там выжить. Это не очень-то вязалось с нашим «экранно-литературном представлении» о немцах, но не верить взрослым мы не могли. И вот по прошествии многих лет ко мне в Мюнхен приезжает из Москвы моя двоюродная сестра Тамара Илюшина, дочь того самого Виктора Илюшина.
Вторая Мировая Война оставила неизгладимый след в истории нашей страны и всего мира. Как на передовой, так и в тылу, была важна дружба, преданность и взаимопомощь. Мало кто знает, что в то время бок о бок с солдатами отважно сражались братья наши меньшие. Лошади, собаки, кошки и голуби, как и люди совершали подвиги. И гибли, как и люди. Как и Герои Великой Отечественной Войны, боевые животные спасли тысячи человечески жизней и помогли приблизить долгожданный День Победы.
С ним у очень многих были связаны мечты о «прекрасном будущем», как, впрочем, и жестокие уничтожения инакомыслящих, и разрушения, веками установившихся отношений. Но кто бы, как ни относился к этому имени и стоявшей за ним личностью, пройти мимо него, говоря и думая о ХХ веке, невозможно.
Если вы еще не запланировали, что будете готовить в последнюю неделю перед Пасхой, прочитайте статью, возможно у вас появятся оригинальные идеи. Можно просто приготовить блюда, рецепты которых вы найдете в этой статье.
U okviru projekta Gradske knjižnice „Rusi su naši sugrađani“ svaka tri tjedna na inicijativu profesorice povijesti Marije Khairove održava se izlaganje „Povijest Rusije“. Do sada je održano dva izlaganja na temu „Petar Prvi Veliki. Tko je on?“ i „Žensko carstvo u XVIII stoljeću“.
Na konferenciji u Jalti (4.do 11. veljače 1945. godine) tri vodeće antifašističke koalicije - SSSR, Velika Britanija i SAD, razmotrili mjere za brže okončanje Drugog svjetskog rata i rješavanje poslijeratnih problema. Posebno se razmatralo pitanje Jugoslavije. U poslijeratnom razdoblju, načela proklamirana u Jalti, zamijenila je blokovska podijeljenost svijeta
Таня, Танюша, Тата, Татуся, Таша... и Бог знает сколько еще вариантов есть у этого имени. Но еще больше - его знаменитых обладательниц. Татиана Римская и героиня «Онегина» Татьяна Ларина, Великая Княжна, вторая дочь Императора Николая II Татьяна Николаевна, кинорежиссер Татьяна Лиознова, киноактрисы Татьяна Самойлова, Татьяна Окуневская, Татьяна Пельтцер, Татьяна Доронина - всех и не перечислишь.
Впереди Новый год и все (или почти все) будут наряжать новогоднюю елку. Дед Мороз, Снегурочка, подарки и мандарины. И елка. Сегодня невозможно представить Новый год и Рождество без пушистой красавицы. Казалось бы, елка с самого начала своего существования была праздничным зимним деревом, однако это не так.
Очень трудно подобрать нужные слова о замечательном и неповторимом вечере, устроенном Обществом «МИР» в Мюнхене в честь 200-летия Якова Петровича Полонского.
Zanimljivo izlaganje mr. sc. Borisa Nikšića na okruglom stolu: „Idejni svijet Andreja B. Čebotareva“ u kojem je on sabrao razgovore s Andrejem Borisovičem gdje on izlagao svoju poziciju u odnosu na važna za Rusiju pitanja kao što su carska Rusija, revolucija, staljinizam i mnoge druge.
Продолжение. Начало в номере за сентябрь.
Толстовский фонд, основанный Александрой Львовной Толстой, младшей дочерью Льва Толстого в 1939 году в Нью-Йорке, начал свою обширную деятельность по оказанию помощи русским «перемещенным лицам» в Мюнхене лишь с осени 1947 года. До этого момента не имелось ни одной частной благотворительной организаци, кроме УННРРА (UNRRA, United Nation Relief and Rehabilitation) и ИРО (International Refugee Organization), которые бы целенаправленно заботились о русских ДиПи.

Страницы

< Предыдущая  |  Следующая >

1 | 2 | 3 | 4 | 5 |

Колонка редактора
Начитавшись всего и вся о коронавирусе и пройдя фазу «ой, что делать? ой, что делать?», я решила выработать для себя стратегию профилактики, которая, кстати, может помочь и в случае гриппа и всех последующих вирусов, которые периодически появляются, и почему-то все из Китая.
Литературная гостиная
Как бы безнадежна ни была ситуация, конец у нити всегда где-то есть
Книжная полка
Autorica ne štedi ni sebe ni druge, otkriva ono što bi mnogi rado prešutjeli jer smatra da ličnost stvaraju i udarci i kušnje. A ona upravo o kušnjama i udarcima piše u ovoj knjizi, a njih je, vidjet ćete, bilo mnogo.
Анонс событий
Для тех, кто любит читать российскую прессу далко от родины, популярное издание „Аргументы и Факты Европа“ , принимая во внимание, что сейчас сложно купить печатное издание в киоске, предлагает оформить юбилейную подписку на 25 номеров газеты „Аргументы и Факты Европа“ за 45 евро.
Настоящее Положение определяет условия, порядок организации и проведения Международного творческого конкурса «Всемирный Пушкин» (далее – Конкурс), посвященного в 2020 году 75 - летию Победы советского народа в Великой Отечественной войне.
Юридическая консультация
Наконец-то народные избранники в Думе занялись вопросом русских, проживающих в Российской Федерации и составляющих 80 процентов населения. Мне это особенно приятно, поскольку я уже неоднократно обращала внимание читателей, что русские и россияне или русскоязычные - это не одно и то же. Мое внимание привлекло предложение по поправке в Конституцию Константина Затулина.
 
Фонд Русский мир
ЛЕТОПИСЬ, ISSN 1846-8756
ИЗДАТЕЛЬ
РУССКИЙ КУЛЬТУРНЫЙ КРУГ
www.ruskaljetopis.hr

Главный редактор
Катарина Тодорцева Хлача
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Модераторы
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева
Отдел новостей и реклама
Виктория Тодорцева

Дизайн, фотографии
Елена Литвинова
Ненад Марьян Хлача
Корректура
Евгения Чуто (русский)
Ненад Марьян Хлача (хорватский)

Перевод
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева

Техническая поддержка
Тимошенко Дмитрий
Интернет-журнал издается при содействии
Фонда «РУССКИЙ МИР»

Все авторские права защищены законом

Затраты на реализацию Проекта частично покрыты за счет Гранта, предоставленного фондом «Русский мир».
 
IMPESUM
LJETOPIS, ISSN 1846-8756
IZDAVAČ
SAVEZ RUSA RH
www.ruskaljetopis.hr

Glavna urednica
Katarina Todorcev Hlača
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Moderatori
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Odjel „Novosti iz Rusije“
i reklama
Viktorija Todorceva

Dizajn, fotografiji
Jelena Litvinova
Nenad Marijan Hlača
Lektura
Eugenija Ćuto (ruski)
Nenad Marijan Hlača (hrvatski)

Prijevod
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Tehnička podrška
Timoshenko Dmitrij
Časopis izlazi u skladu sa
«Zakonom o elektroničkim medijima»
NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13

Sva autorska prava zakonom su zaštićena

Glasilo izlazi uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RH