|
|
 | Июль 2020
|
|
|||
|
ISSN 1846-8756
|
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Событие месяца8. svibnja 1945. godine oslobođen je ZagrebDan pobjede nad fašizmom je jedan od najznačajnijih datuma u suvremenoj povijesti čovječanstva. Obilježavajući ovaj datum, odajemo počast svim žrtvama antifašističke borbe, koji su svoje živote dali za stvaranje boljeg, pravednijeg i tolerantnijeg društva. Zagreb, grad s kojim smo povezali svoje živote, nade i budućnost, bio je oslobođen 8. svibnja 1945. godine.
Narodnim herojima proglašeno je 89 stanovnika Zagreba, 600 Zagrepčana su nosioci Partizanske spomenice 1941. Od oko 300 tisuća žitelja, koliko je Zagreb zajedno sa okolicom brojao u početku okupacije, čak 50 tisuća stanovnika Zagreba je sudjelovalo u Narodnooslobodilačkoj borbi. U borbi na ulicama, u zatvorima i logorima, u partizanskim jedinicama, poginulo ih je više od 20 tisuća. I prvi su partizanski odredi Druge operativne zone Hrvatske formirani 1941. godine; 13. proleterska brigada „Rade Končar“, brigade i divizije Desetog korpusa zagrebačkog - bile su, pretežno sastavljeno od Zagrepčana. U svom govoru 21. svibnja 1945. godine, na Markovu trgu pred više od sto tisuća Zagrepčana, Tito je naglsio: „Sretan sam što mogu da vas pozdravim, da vam čestitam oslobođenje na ovom svetom mjestu gdje je nekada poginuo slavni sin hrvatskog naroda Matija Gubec. Poslije četiri godine pružila mi se mogućnost da ponovo budem u, nama svima dragom, Zagrebu.“… Dana 16 rujna 1976. godine na svečanoj sjednici Gradske skupštine, Josip Broz Tito predao je Gradu Zagrebu Orden narodnog heroja, kojim ga je odlikovao u povodu 30. obljetnice oslobođenja, naglasivši pri tom da taj orden simbolizira priznanje svim sudionicima antifašističkih zbivanja, svima koji su doprinijeli pobjedi, a posebno onima koji su u toj borbi hrabro i nesebično dali svoje živote. Nažalost, danas u Hrvatskoj, a tako i u Zagrebu se mijenja percepcija i uloga antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu. Dan Grada sa 8. Prebačen je na 31. svibnja. Nema više ni ulice 8. maja a ni Trga maršala Tita. U godini obilježavanja 75. obljetnice Velike Pobjede, predlažemo proći ulicama i parkovima Zagreba, po mjestima gdje su stradali stanovnici grada i gdje u čast njihove žrtve ali i pobjede podignuti su spomenici. Prva destinacija je Park prosinačkih žrtva, koji se nalazi iza tramvajskog okretišta u Dubravi, na mjestu prvoga javnog vješanja protivnika fašističkoga režima, koje se dogodilo u prosincu 1943. godine, kada je obješeno 16 osoba, između ostalih i Bogdan Ogrizović čije ime danas nosi jedna od zagrebačkih knjižnica. Ovo je bilo prvo masovnije javno vješanje u Zagrebu. Na dan vješanja, ustašama su uspjeli pobjeći dvojica talaca, arhitekt Milovan Kovačević i Pio Jurčić. Početkom prosinca 1943. godine, politički komesar Turopoljsko-posavskog odreda, Marijan Badel, isplanirao je izvršenje diverzije na njemačkim skladištima municije kod sela Sopnice, koja su sadržavala oko 8500 tona municije. Uvečer 18. prosinca, pošto su razoružali garnizon domobrana i evakuirali stanovnike sela, diverzanti su u eksploziji uništile skladišta. Kao osvetu za izvršenu diverziju, ustaško Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost NDH odlučilo je isti dan, bez suđenja, da se objesi osamnaest antifašista, većinom intelektualaca, koji su držani kao taoci za ovakve slučajeve. Ti ljudi nisu imali nikakve veze sa izvršenom diverzijom, a bili su optuženi kao suradnici i začetnici diverzije. Vijest o vješanju šesnaestorice antifašista bila je objavljena u nekoliko glasila NDH, poput „Nove Hrvatske“ i „Hrvatskog naroda“. U člancima nije bio spomenut bijeg dvojice s vješala. Njemački general Edmund Glaise von Horstenau izjavio je da Nijemci nisu imali nikakve veze s vješanjem, te da su o počinjenom zločinu saznali tek nakon njegova izvršenja. Vijest o vješanju brzo se proširila Zagrebom. Slavi Ogrizović, udovici Bogdana Ogrizovića, mnogi antifašistički raspoloženi građani Zagreba, od kojih većinu nije ni poznavala, slali su poklone na njenu adresu. Većina njih, u znak solidarnosti, nije kitila borove za Božić, a oni koji jesu, zbog djece, okitili su ih sa „šesnaest svjećica u spomen na šesnaest obješenih”. Vijest je ubrzo stigla i do partizana, pa je tako u Vjesniku 7. siječnja 1944. godine, bio objavljen članak o izvršenom zločinu.
U spomen na šesnaest obješenih, kipar Dušan Džamonja je izradio apstraktni spomenik, koji je 1960. godine postavljen na mjestu gdje je izvršeno vješanje, inače prvi javni apstraktni spomenik u tadašnjoj Jugoslaviji. Poslije rata, trg kod tramvajskog okretišta dobio je ime Trg prosinačkih žrtava. Isto ime je nosila i glavna ulica koja ide kroz Dubravu. Ime ulice je 1990. godine promijenjeno u Avenija Dubrava. Sljedeća postaja je Spomen područje Dotrščina - najveći zagrebački gradski park. Mjesto je to najmasovnijeg zločina u modernoj povijesti Zagreba. Kako je utvrđeno u do sada najboljem i najšire koncipiranom istraživanju (obavljenom u Hrvatskom državnom arhivu do 1986. godine) imenom i prezimenom zabilježeno je 18.627 osoba ubijenih u Zagrebu od strane ustaških i nacističkih vlasti. Velik je dio strijeljanja izvršen na Dotrščini. Ovamo su ustaše počevši od svibnja 1941. dovodili danju i noću svoje žrtve, te ih okrutno ubijali. Žrtve su najčešće bacane u zajedničke jame, te stoga ne postoji uvid gdje je tko sahranjen. Od poznatijih zagrebačkih intelektualca u Dorščini su našli smrt dr. Božidar Adžija, Otokar Keršovani, Ognjen Prica, Simo Crnogorac i August Cesarec. Uređenje parka završeno je 1968. kada je konačno na visoravni kod ulaza sa Svetošimunske ceste podignut je spomenik svim žrtvama ubijenim u Dotršćini. Osim središnjeg spomenika kristaličnog oblika od nehrđajućeg čelika, kipar Vojin Bakić je u Dolini grobova, jednom od stratišta u Dotršćini, izradio šest do sedam kristaličnih skulptura. Čitav prostor i padine prekriveni su bršljanom ne bi li žrtve bile spokojnije. Osim spomen-obilježja, uz put koji ide Dolinom grobova postavljene su mramorne ploče s uklesanim stihovima Ivana Gorana Kovačića i Jure Kaštelana.
U planu su još bile izrade spomen-obilježja Zagrepčanima poginulima u NOB-u na ostalim frontama u Jugoslaviji, na savezničkim frontama izvan Jugoslavije, u Španjolskom građanskom ratu, u Oktobarskoj revoluciji i komemorativni i manifestacijski prostor s imenima žrtava, ali je uslijed ekonomsko-političkih promjena 1990. obustavljena daljnja izgradnja spomenika u parku. Treća točka je svima poznati stadion Maksimir, gdje je za vrijeme obavezne srednjoškolske vježbe 1941. godine, koje su se održavale na maksimirskom stadionu od svibnja, stožernik Sveučilišnog ustaškog stožera Zdenko Blažeković nakon fašističkog govora pozvao da se od prisutnih srednjoškolaca izdvoje Srbi i Židovi i sami istupe na drugi kraj stadiona. Zahtjev je bio iznenađenje za prisutne koji su se potom počeli razvrstavati. No, za Srbima i Židovima prvo su istupili skojevci (pripadnici Saveza komunističke omladine Jugoslavije), a zatim i svi ostali te je namjera ustaških vlasti propala. Povjesničar Ivo Goldstein zaključuje da je to bio, bez ikakve sumnje, najjasniji izraz solidarnosti sa Srbima i Židovima u to vrijeme, ne samo u Zagrebu već i u Hrvatskoj. Sam drveni stadion je nešto kasnije spaljen u diverzantskoj akciji zagrebačkih skojevaca.
Proći ćemo i ulicom Prisoj gdje se na kućnom broju 10, dan nakon proglašenja NDH -a u tajnosti održao sastanak Komunističke partije Jugoslavije na kojem je donesena odluka o organiziranju oružane borbe i nastavku otpora unatoč kapitulaciji monarhističke vlasti.
Na današnjem Trgu žrtava fašizma nalazilo se središte Ustaške nadzorne službe – UNS, a sjedište zagrebačkoga Gestapa nalazilo se u zgradi bivše Trgovačke akademije na obližnjem Trgu Petra Krešimira IV. Trg je devedesetih isprva preimenovan u Trg hrvatskih vladara, pa u Trg hrvatskih velikana, a povrat starog imena tražen je na redovitim godišnjim demonstracijama u organizaciji Odbora za povrat imena Trgu žrtava fašizma. Ime je vraćeno 2000. godine. U dvorištu zgrade u Ulici Račkoga, nalazilo se mučilište ustaške nadzorne službe. Tu su ustaše dovodile svoje žrtve i mučile ih, a onda odvodile na strijeljanje u Dotrščinu, Rakov Potok i druga mjesta. Na zidu ove tamnice su kasnije pronađena urezana imena zatvorenika, među njima i ime Augusta Cesarca. Sljedeća postaja je današnji Studenski centar, nekada poznat kao Zagrebački zbor ili Velesajam. Zbor je tijekom NDH služio kao sabirno mjesto za deportacije Židova, Srba i antifašista u koncentracijske logore. Prve deportacije s toga mjesta započele su 22. i 23. lipnja 1941. kada je na željeznički kolosijek neposredno uz prostor Zbora stigao vlak s praznim teretnim vagonima u koje je ukrcano oko 200 Židova koji su otpremljeni prvo u Gospić, a potom u logore na Pagu i u Jadovnom. Ivo Goldstein u knjizi Holokaust u Zagrebu navodi da su do kraja lipnja otpremljena još tri ili četiri takva transporta, dakle ukupno oko 800 ljudi.
Na zagrebačkom groblju Mirogoj nalazi se spomenik narodnim herojima, a neposredno uz njega i grob prvoga predsjednika Prve hrvatske republike, Vladimira Nazora.
Spustimo se s Mirogoja i završimo našu spomen-ekskurziju u samom centru Zagreba na Trgu Josipa Jurja Strossmayera na suprotnoj strani Umjetničkog paviljona. „Strijeljanje talaca” je skulptura postavljena na kamenu osnovu pred kamenim zidom, posvećena svim žrtvama fašističkog terora s područja grada Zagreba, svim 8.000 Zagrepčanima koje su između 1941. i 1945. godine pogubili ustaše. Autor ove skulpturne kompozicije u stilu socijalističkog realizma je akademski kipar Frano Kršinić. Skulptura prikazuje dramatičnu skupinu stradalnika od šest muškaraca i dvije žene. Spomenik je postavljen 1954. godine. Ovo je prvi spomenik žrtvama fašizma podignut u najužoj gradskoj jezgri.
08 мая 2020г.
Страницы < Предыдущая | Следующая > |
Колонка редактора
Литературная гостиная
Книжная полка
Анонс событий
Юридическая консультация
 | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Tog dana dvije brigade 45. divizije Druge armije prešle su Savu i oko 11 sati ušle u Zagreb. Istovremeno su prodrli u sam centar grada i borci Turopoljsko-posavskog odreda, iz sastava Desetog korpusa zagrebačkog, i zajedno s borcima 45. divizije zauzeli radio stanicu. Nešto poslije 13 sati svi stanovnici čuli su preko radio-stanice da je Zagreb napokon oslobođen.
Spomen-park Dotršćina sastoji se od nekoliko spomeničkih kompleksa:
Oskarovac Dušan Vukotić je snimio prema ovom istinitom događaju film „Akcija stadion“ u kojem glumi i naša sunarodnjakinja Natalija Vorobjova Hržić. Iako romantiziran, film kroz vizualni filmski jezik živo interpretira svakodnevni život od nacista i njihovih pomagača okupiranog hrvatskog glavnog grada.
Sljedeća postaj je bivša zgrada "Badela" u Vlaškoj u kojoj se u vrijeme rata nalazio Radio Zagreb. Posredstvom ove radio postaje 10. travnja 1941. godine proglašena je Nezavisna država Hrvatska, a nakon oslobođenja Zagreba, proglašena je pobjeda nad fašizmom. Zanimljivo da je jedino ovdje se odvijala oružana bitka. Reklo bi se: gdje je počelo tu je i završilo.
Spomen ploča u Prisoju 
"Strijeljanje talaca", prvi spomenik žrtvama fašizma u povijesnom centru Zagreba.
.jpeg)
|
ЛЕТОПИСЬ, ISSN 1846-8756
ИЗДАТЕЛЬ РУССКИЙ КУЛЬТУРНЫЙ КРУГ www.ruskaljetopis.hr Главный редактор Катарина Тодорцева Хлача rinahlača@gmail.com ruskikulturnikrug@gmail.com GSM +385 921753826 |
Модераторы
Катарина Тодорцева Хлача Виктория Тодорцева Отдел новостей и реклама Виктория Тодорцева Дизайн, фотографии Елена Литвинова Ненад Марьян Хлача |
Корректура
Евгения Чуто (русский) Ненад Марьян Хлача (хорватский) Перевод Катарина Тодорцева Хлача Виктория Тодорцева Техническая поддержка Тимошенко Дмитрий |
Интернет-журнал издается при содействии
Фонда «РУССКИЙ МИР» Все авторские права защищены законом Затраты на реализацию Проекта частично покрыты за счет Гранта, предоставленного фондом «Русский мир». |
| IMPESUM
LJETOPIS, ISSN 1846-8756 IZDAVAČ SAVEZ RUSA RH www.ruskaljetopis.hr Glavna urednica Katarina Todorcev Hlača rinahlača@gmail.com ruskikulturnikrug@gmail.com GSM +385 921753826 |
Moderatori
Katarina Todorcev Hlača Viktorija Todorceva Odjel „Novosti iz Rusije“ i reklama Viktorija Todorceva Dizajn, fotografiji Jelena Litvinova Nenad Marijan Hlača |
Lektura
Eugenija Ćuto (ruski) Nenad Marijan Hlača (hrvatski) Prijevod Katarina Todorcev Hlača Viktorija Todorceva Tehnička podrška Timoshenko Dmitrij |
Časopis izlazi u skladu sa
«Zakonom o elektroničkim medijima» NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13 Sva autorska prava zakonom su zaštićena Glasilo izlazi uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RH |