ISSN 1846-8756   Сентябрь 2019
Книжная полка

Ljudmila Ulickaja „Jakovljeve ljestve“

O njemu se u obitelji šutjelo i Nora ga je vidjela samo jednom, dok je bila dijete, ali njezin djed Jakov Osecki neće joj zauvijek ostati tajna – dugo nakon njegove smrti, kada ga bude trebala najviše, otkrit će joj ga pisma i dnevnici pohranjeni u škrinjici od vrbova drva. Između kazališne umjetnice Nore i nesuđenoga glazbenika Jakova u briljantnom romanu Ljudmile Ulicke protegnulo se jedno od najburnijih stoljeća ruske i europske novije povijesti. Varljivo obećanje vremena prije Revolucije, pogibije u svjetskim ratovima, mrak staljinizma i previranja najnovijeg doba – kroz sva ta razdoblja provest će nas ljubavi i razočaranja, ideali i zablude, izdaje i nadanja triju generacija obitelji Osecki. Ali svatko tko je ikada čitao Ulickuju zna da Jakovljeve ljestve nisu tek još jedna obiteljska saga na kakve smo se navikli. U živote svojih veličanstvenih junaka, u svaku od sudbina koje maestralno ocrtava, najznačajnija je suvremena ruska autorica utkala pitanje koje pisce i filozofe zaokuplja otkako je svijeta: može li čovjek biti slobodan? A to kako se ostaje slobodan u mreži spletenoj od okolnosti, gena, slučaja i povijesti može nam reći samo velika književnost – knjiga poput Jakovljevih ljestvi, koju zasigurno nećete zaboraviti.

U romanu su prikazani životi tri generacije obitelji Osecki, a topografski raspon uključuje Moskvu, Krim, Gruziju, Sibir, Ameriku… Roman počinje smrću Marije Kerns-Osecke, u stan dolazi njezina unuka Nora (dobila ime po Ibsenu) i s ocem Genrihom (jedinim djetetom Jakova Oseckog i Marije Kerns-Osecki) sređuje stvari oko staričina pogreba. Upravo je rodila, pa u radnju ulazi i medicinska sestra koja će se muvati po knjizi skoro do njezina kraja. Otac i kći imaju ponešto napet odnos, ona je dijete razvedenih roditelja, majka Amalija odavno živi sa svojom velikom ljubavlju Andrejem Ivanovičem. 

Među stvarima preminule (i voljene) bake, osim biblioteke od dvjesto naslova, oko kojih se vrtjela cijeloga života, nalazi se i škrinjica u kojoj su pisma što su ih razmjenjivali baka i djed te njegov dnevnik. Djed je zaglavljivao po logorima i život proveo u progonstvima, brak im se raspao, no Mariju (Marusju) volio je očito do kraja života, oko nje se orijentirao, bila je nešto kao središnja točka njegova života. Čak i kada se vraća iz zadnjeg progonstva, posjetiti sina Genriha i jedini puta vidjeti unuku Noru, on umalo pa skreće ulicom prema adresi na kojoj je živio s Marusjom.

Ljubav i smrt u romanu „Jakovljeve ljestve“ stalno hode ruku pod ruku – zvuči banalno kada se kaže, no stravično rusko (i europsko) dvadeseto stoljeće proteklo je u ova dva tonaliteta; nije potrebno nabrajati ratove, niti podsjećati na specifičnosti ruskoga strašnog vijeka, o kojem se Mandeljštam podrugljivo pitao „po čem je gori ovaj vijek od prošlih“, iako je na svojoj koži točno znao o čemu se radi. Iz ove škrinjice račva se prikaz života Jakova Oseckog i Marusje, a paralelno pratimo Noru, kazališnu scenografkinju i njezine životne i ljubavne putešestvije.

U neobičnoj je vezi s dvojicom muškaraca: Jurikovim ocem Viktorom Stepanovičem i redateljem Tengizom Kuzianijem. S ovim drugim postavlja kazališne predstave i voli se desetljećima. Nema čitatelju smisla – nije fer - otkrivati što se sve ovdje događalo i izdogađalo. A Viktora Stepanoviča, Vitju, nije zanimalo ništa osim – matematike. On na koncu odlazi u Ameriku gdje stiže uslijed golemoga talenta za programerske poslove. Žene se vrlo mladi – Ulicka piše kako brak Vitji „nije remetio životne planove“, i to je bio brak iz „fore“, Nora je time sebi nešto dokazala – što, nije bitno. No Vitja jest poseban lik čak i u svijetu ovog romana u kojemu likovima nije nedostajalo prigoda za pokazivanje vlastite izuzetnosti, neke posebne skovanosti. Evo što Nora u jednom trenutku shvaća o njemu: „…a tako posebnog čovjeka, lišenog i sjene opće ispraznosti i dekorativnosti, nije bilo nijednog.“ 

Ona se kreće u paunskom kazališnom okruženju krcatom tetrijebovima, gdje se na mjesto suštine stavlja isprazno kričanje izazvano nevažnostima, no sama nije bila banalna i ovo joj nije promicalo. Ne znači, jasno, da ovi prvi nisu imali dara i da su bili lišeni zanimljivosti, no u njih je to dolazilo u vrlo izmiješanom stanju. Jurik, Norin i Vitjin sin, već od najranijih dana pokazuje se kao neobično, opet ova riječ, „posebno“ dijete. Govori o sebi kao biću koje je još u majčinu stomaku bilo svjesno što se događa, a u adolescentskim se danima čuvši Beatlese zalijepi za glazbu. 

I ovdje Ulicka ljubav i smrt stavlja rame uz rame: Lennon je tada (radi se o sredini osamdesetih) već nekoliko godina mrtav, pa je dan kada je Jurik otkrio svoju najveću ljubav ujedno i dan kada je saznao da je glavni član grupe ubijen. Što je izazvalo doličnu provalu osjećaja. Kasnije, kada odlazi u New York, gdje ga Nora uspije prebaciti kod oca jer se bojala da će joj sin biti mobiliziran za borbe u Afganistanu, na vrelu glazbe koju je volio Jurik nalijeće i na narkotike, što u konačnici odlučuje i o njegovu povratku u Rusiju, na skidanje.

Sve se ispriječilo ispred ove obitelji, od politike do njihovih velikih i malih strasti, ali, eto, tekli su oni kao potočić preko svog tog kamenja. A Ulicka, koliko god to bilo bolno i spisateljski riskantno, prikazuje većinu motiva koje znamo iz sovjetskih vremena, sve do odricanja oca, odnosno one odbojne društvene kritike i samokritike. Roman usporediv s „Jakovljevim ljestvama“ je „Moskovska saga“ Vasilija Aksjonova, također obiteljska priča s lomovima kostiju i guranjem podaničkih nosova u fekalije. Na jednom mjestu citira Swiftova Gullivera: „Nisam uopće vidio ovako nemile životinje, niti sam spram ikoje osjetio toliku odbojnost“, što, premda generalno točno, zbog stalnog „oljudskivanja“ svih likova, kod Ulickoj nije moguće pomisliti ni u jednom trenutku. 

Istovremeno kod nje nema opravdavajućih moralno-esejističkih dionica, čitatelj ima dojam da su u prvom planu događaji koji su uistinu važni – knjige koje čitaju i ideje što ih zanose – a pozadina, sovjetski mlin i njegova meljava – jednostavno neće uspjeti do kraja obaviti posao. Umalo, dodali bismo.

Roman pripada tradiciji realističke literature, vremena jesu izmiješana, no Ulicka piše kao što se pisalo prije 200 godina i kao što će se pisati i za 200, s tom razlikom da je ona imala razlog za ovu priču, da se radi o njezinoj priči, o nečemu bez čega ne bi bilo nje. Ne mislim pritom samo na obiteljsku dimenziju, nego i na zemlju proizvodnje priče i samu autoricu, dvadeseto stoljeće je bilo baš sramotno, a mogu li koji sad sjede na čelima vodećih svjetskih sila ondje, u njemu kao u kutiji zla, izučili su svoje male prljave trikove.

09 августа 2019 г.

Granica zaborava hladna je i oštra kao ledena siga

Izvanredan roman ruskog pisca Sergeja Lebedeva Granica zaborava obiteljska je saga i putopis, kronika vremena i triler. Pomalo tmurna atmosfera, puno duha, nostalgije i ponešto ironije zaslužni su što je Lebedev već ovim svojim prvijencem dospio na listu deset najboljih romana The Wall Street Journala i priskrbio si usporedbe sa Solženjicinom.

Oleg Pavlov. Ruska trilogija. Prijevod: Fikret Cacan

Daleki predjeli SSSR-a s logorima, stepom, stražarskim tornje¬vima zastrašujuće su mjesto za mladog novaka u ruskoj vojsci. Iako nije dugo izdržao u Karagandi kao zatvorski čuvar, Oleg Pavlov je na temelju vlastitog iskustva napisao trilogiju o životu ruskog vojnika u posljednjim desetljećima 20. stoljeća.

Osam ruskih knjiga koje će vam pomoći da nađete smisao života

Ruski pisci su majstori u razmatranju suštinskih pitanja ljudske egzistencije. Dakle, ako tražite odgovore, ovo su knjige koje trebate konzultirati. Ako ništa drugo, smisao ćete naći u samom čitanju.U svojoj knjizi "Zašto se niste ubili?: Uvod u logoterapiju" austrijski neurolog i psihijatar Viktor Frankl, koji je preživio logor u Auschwitzu, inzistira na tome da čovjek može preživjeti svaki oblik patnje, ako zna koji je smisao života. Treba samo pronaći ovaj smisao, čak i ako ste sami na svijetu.

10 posljednjih misli ruskih pisaca

Lav Tolstoj je posljednjim riječima genija pridavao veliko značenje. U svom je dnevniku napisao: „Riječi umirućeg osobito su značajne!“ Ipak, mnogi su uspijevali zadržati smisao za humor do posljednjeg trenutka. Oscar Wilde je, umirući u sobi s groznim tapetama, rekao: „Ove tapete su užasne! Jedno od nas će morati otići odavde.“ Njemački pjesnik Heinrich Heine je na samrti rekao: „Gospodin će mi oprostiti. To mu je posao.“ Russia Beyond se prisjeća riječi koje su ruski pisci izgovorili netom prije svog posljednjeg daha.

Roman Ljudmile Ulickoj „Iskreno vaš, Šurik“ na hrvatskom jeziku

Ovo je priča o Šuriku Kornu, o njegovim moskovskim pustolovinama i ženama u čiji je svemir stupio, eto, već samim rođenjem.

Roman Ljudmile Ulickoj „Zeleni šator“

"Zeleni šator", veliki roman koji se smješta između dviju velikih smrti – smrti Josifa Staljina i smrti Josifa Brodskog – baš kao i ostala djela Ljudmile Ulicke govori o povijesti, ljubavi, uvjerenjima i vjeri, no više od svega ostalog: o složenosti i veličini ljudskoga života. A taj život Ulicka nam ovaj put daje kroz sudbine Miše, Ilje i Sanje, trojice neprilagođenih dječaka u kojima će se utjeloviti sve junaštvo, naivnost i nada onih koji su se opirali sivilu i opresiji sovjetskog režima.

Сборник «Русский след в Словении»

В Словении при поддержке Представительства Россотрудничества в Словении — Российского центра науки и культуры вышел в свет первый сборник статей о русских эмигрантах.

Роман «Русская красавица» Виктора Ерофеева

В Городской библиотке можно взять на абонемент роман "Русская красавица - классический образец литературного произведения в стиле постмодернизма.

Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata : Rubovi, memorija

Knjiga Irene Lukšić "Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata" posvećena je fenomenu umjetničkog i društvenog djelovanja ruskih izbjeglica koji su nakon Listopadske revolucije utočište pronašli u Hrvatskoj. Riječ je, dakako, o temi koja se dosad nije sustavnije istraživala, a prije pada Berlinskog zida građa je uglavnom bila nedostupna, pohranjena u specijalnim arhivima tajnih službi istočnoeuropskih zemalja, i stoga nepoželjna za prezentaciju.

Knjiga koja daje sveobuhvatan prikaz nacionalnih manjina grada Zagreba

Povodom Dana nacionalnih manjina Grada Zagreba početkom lipnja u Društvu književnika Hrvatske u Zagrebu predstavljena je knjiga „Nacionalne manjine u Zagrebu“ autora dr. sc. Filipa Škiljana. Organizator promocije je Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, a o knjizi su govorili Dušan Mišković, predsjednik Koordinacije i autor - Filip Škiljan.

VRTLAR IZ OČAKOVA Andreja Kurkova – roman koji protkan izvrsnim humorom i odiše lakoćom

Radnja romana „Vrtlar iz Očakova“ jednim se dijelom događa u 1957. u ukrajinskom primorskom gradu Očakovu. Mitska je godina Sovjetskog Saveza. Godina Sputnika. SSSR je na svom historijskom vrhuncu. Nakon velike pobjede nad nacističkom Njemačkom, Sovjeti sada pobjeđuju SAD u osvajanju svemira. U sljedećih par godina – između Sputnika, Lajke i Gagarina – ostvaruju se nezamislivi, halucinantni snovi kozmičkog komunizma. Sve postaje moguće.

Viktor Pelevin SINDROM WIKILEAKSA

Sindrom WikiLeaksa sastoji se od dvije simetrično nabrušene pripovijesti. U prvoj, nazvanoj Operacija "Burning Bush",Viktor Pelevin govori o lansiranju Boga u glavu američkog predsjednika Georgea Busha, a druga - "Protuavionski kodeksi Al-Efesbia", bavi se likom i djelom Savelija Skotenkova, majstora političkog inženjeringa.

Колонка редактора
Катарина Тодорцева Хлача

Для тех, кто интересуется политикой национальных меньшинств в Хорватии

Недавно рассказали историю, которая с одной стороны рассмешила, а с другой, вынудила опять вернуться к теме политики национальных меньшинств в Хорватии.

Литературная гостиная
Nenad M. Hlača

„Dimitije Art“ je oduševio publiku

Zagrebački Muzej Mimara predstavio je najnoviju monografiju „Dimitrije Art“ posvećenu 50 godina rada Dimitrija Popovića, slikara i pisca i umjetnika.

Книжная полка

Ljudmila Ulickaja „Jakovljeve ljestve“

Svatko tko je ikada čitao Ulickuju zna da Jakovljeve ljestve nisu tek još jedna obiteljska saga na kakve smo se navikli. U živote svojih veličanstvenih junaka, u svaku od sudbina koje maestralno ocrtava, najznačajnija je suvremena ruska autorica utkala pitanje koje pisce i filozofe zaokuplja otkako je svijeta: može li čovjek biti slobodan?

Анонс событий

XIII. Međunarodni festival Sanktpeterburške kazališne sezone

Od 12. do 17. rujna 2019. godine u Zagrebu će se održati XIII. Međunarodni festival Sanktpeterburške kazališne sezone. Publici će biti predstavljene četiri predstave vodećih kazališnih redatelja iz Sankt-Peterburga, Sjeverne prijestolnice Ruske federacije te izložba mladog ruskog umjetnika, fotografa, Pavla Frančišina.

Юридическая консультация

Чем отличается двойное от второго гражданства?

Многие россияне мечтают иммигрировать в развитые страны и впоследствии стать их подданными. Однако не все из них готовы отказываться от гражданства РФ. Наличие подданства нескольких государство удобно для бизнесменов, инвесторов и лиц, семьи которых живут за границей. Разрешено ли в России двойное гражданство? Каким правовым статусом обладают бипатриды? Двойное гражданство и два гражданства: в чём разница?

 
Фонд Русский мир