ISSN 1846-8756   Январь 2022
Интервью и юбилеи

200-ta obljetnica rođenja F.M. Dostojevskog

U studenom 2021 godine – 200-ta obljetnica rođenja Fjodora Mihajloviča Dostojevskog – velikog ruskog prozaika, publicista i filozofa XIX stoljeća. Prema podatcima UNESCO-a, on je jedan od najčitanijih književnika u svijetu. Djela klasika su prevedena na više od 170 jezika. Njegovo “veliko petoknjižje”- Bijedni ljudi, Zločin i kazna, Braća Karamazovi, Idiot,  i Kockar - dobro su poznata skoro svakom čovjeku. Nije manje zanimljiva ni povijest stvaranja tih dijela.

Dostojevski se rodio 11 studenog 1821 godine u velikoj plemićkoj obitelji. Rodoslovlje Fjodora Mihajloviča poznato je već od kraja XV stoljeća. Godine 1506 njegovi su predci  dobili plemićki naslov za selo Dostojevo, tako da naziv ovog naselja postao je obiteljskim imenom cijelog plemićkog roda pisca. Otac Mihail radio je u Marijinskoj bolnici za siromašne kao ljekar. Mama Marija porijeklom je bila iz bogate obitelji trgovaca.

Budući pisac je dobio izvrsno privatno školovanje, te zatim je tri godine pohađao prestižan moskovski pansion L.I. Čermaka. Kasnije 1838 -1843 Fjodor se školovao za inženjera. Po završetku fakulteta stupio je na službu kao vojni inženjer. Ipak, 1844 godine dao je otkaz kako bi se posvetio književnosti.

Njegov prvi roman “Bijedni ljudi” ugledao je svijet 1846 godine u almanahu “Peterburški zbornik”. Od tog prvog romana Dostojevski je postao popularan u književnim krugovima.

Ipak, svjetska književnost mogla je izgubiti značajan dio svog naslijeđa u siječnju 1850 godine, kada je na Semenovskom placu streljački vod dobio zapovijed izvršiti kaznu grupe urotnika, među kojima je bio i Dostojevski. Prema osobnoj naredbi Nikolaja I,  dvadesetosmogodišnjeg  pisca su uhitili i zatočili na više mjeseci u Petropavlovskoj tvrđavi. Razlog tome bili su održavani sastanci u stanu M.V. Butaševića -Petraševskog, gdje su 1840-tih raspravljali o prednostima ukidanja kmetstva, korupciji u redovima činovnika i cenzuri. 

Presuda vojnog suda bivšem inženjeru bila je streljanje koje je trebalo biti izvršeno 3 siječnja 1850 godine. Tog dana, osuđenima na Semenovskom placu obukli su kazneničke košulje, vezali oči i stavili pokraj stupa. Vojnici su podigli oružje i počeli ciljati… U taj tren oglašen je prekid akcije. Preplašenim zatvorenicima odvezali su oči i obznanili novu naredbu. Imperator odlučio je pomilovati “petraševcev” i poslati njih na robiju.

Fjodoru Mihajloviču oduzeli su plemićka titulu i poslali na četiri godine u Omsk u Sibir.

Na putu prema zatvoru “petroševci” su se susreli sa ženama dekabrista Muravjova, Annenkova i Fonvizina, koje su svakome poklonili Evanđelje. Svoj primjerak Dostojevski je čuvao do kraja života.

Od siječnja 1854 Dostojevski je služio u Semipalatinsku, a za tri godine 1857 g. vraćena mu je plemićka titula i pravo nastaviti svoj put u književnosti.

Fjodor se vjenčao s Marijom Isajevom, koja je bila siromašnom udovicom činovnika, u crkvi u Kuznetsku 6 veljače 1857 godine. Njoj je bilo 32, a njemu 35. Dostojevskom je to bio prvi brak, koji je mogao postati i zadnjim. Budući pravoslavne vjere, Fjodor Mihajlovič se nadao na dug i sretan život sa svojom odabranicom – dok ih smrt ne rastavi. Tako se i dogodilo. Samo baš i nije bilo “dugo i sretno”.

Ubrzo supružnici će boraviti ne samo u različitim kućama, nego i živjeti u drugim gradovima i državama. Dostojevskog su mučili epileptični napadaji, Isajeva je polako umirala od sušice. Raditi u takvim uvjetima bilo je nepodnošljivo. Uostalom, nije na nama da sudimo njegovu kratkotrajnu vezu s Polinom Suslovom s kojom je od odlazio izvan granica Rusije.

Baš ta Polina Suslova je i postala prototipom glavnog lika (Polina Aleksandrovna) u romanu “Kockar”. Isto kao i osobnost lijepe, vrckave i nepredvidljive Nastasije Filipovne iz romana “Idiot” djelomično je sličila njegovoj ljubavnici. Veza s njom činila se Dostojevskom kao teška ovisnost i bolest.

Krajem prosinca 1859, točno za 10 godina, on se vraća sa obitelji iz Sibira u Peterburg. Autor nekad popularnog romana “Bijedni ljudi” našao se za sebe u potpuno nepoznatoj okolini, u kojoj za vrijeme njegovog izbivanja, pojavila su se imena i djela novih književnika. Shvativši to, Dostojevski je odlučio aktivno djelovati kao pisac i publicist.

Već na proljeće 1860 g. izašla su “Sabrana dijela” u dva sveska. Od tog događaja počelo je drugo rođenje Dostojevskog kao pisca. Od onda do kraja života on je stvorio 90% svog književnog opusa.

Godine 1861 braća Fjodor i Mihail Dostojevski započeli su publikaciju časopisa “Vrijeme” (1861-1863), a nakon njegove zabrane – časopis “Epoha” (1864-1865). Na stranicama ovih izdanja nisu se samo publicirala nova djela (“Zapisi iz mrtvog doma”, “Selo Stepančikovo i njegovi stanovnici”, “Poniženi i uvrijeđeni”), nego se i izlagala filozofska i politička stajališta pisca o suvremenoj Rusiji i njezinoj budućnosti.

Zamisao romana “Zločin i kazna” sazrijevala je 6 godina. Zatvor i maltretiranje od strane nadređenih u vojsci kod Semipaladska promijenili su njegov stav prema životu i ojačali vjeru. U to vrijeme dobio je ideju napisati djelo gdje će prikazati sve “muke” ljudske savjesti.

Tek nakon sedam godina Dostojevski je odlučio ostvariti svoj grandiozan plan. Razlogom je poslužilo krajnje siromaštvo. Nakon smrti brata i žene 1864 godine, Dostojevski skoro pa nije imao izvora prihoda. Tijekom naredne godine, on je bio prisiljen posuđivati novac od peterburških lihvara, kamatara i drugih kreditora. Čak je bio izgledan i dužnički zatvor. Da bi izbjegao katastrofu, sredinom 1865 g. Fjodor Mihajlovič zatražio je pomoć od izdavača Fjodora Stellovskog. Taj je pristao pomoći ali je ponudio Dostojevskom vrlo nepovoljan ugovor, koji je taj bio prisiljen potpisati. Međutim, njegove nevolje tek su započeli. Kad je dobio popriličan iznos od izdavača, Dostojevski je vratio dugove i otputovao u inozemstvo u Wiesbaden. U pet dana u kasinu on je prokockao sav novac, čak i svoj džepni sat. Uskoro gazdarica pansiona, gdje je on stanovao, naredila je da se njemu ne poslužuje ručak, a nakon toga uskratila je čak i svijeće. U pomoć je priskočio urednik časopisa “Ruski vjesnik” Mihail Katkov, kojemu je Dostojevski iz Wiesbadena poslao pismo, gdje je opisao svoje nedaće, te predložio u “Ruskom vjesniku” tiskati svoje novo djelo – “psihološko izvješće o jednom zločinu”.

“Mladić, kojega su izbacili s fakulteta, odlučio je ubiti staricu, koja se bavi kamatarenjem. Stara vještica je glupa, gluha, škrta, zlobna, bolesna, tlači svoje dužnike, te maltretira mlađu sestru koja radi kod nje kao sluškinja. Mladić je odlučio ubiti ogavnu staricu i uzeti njezin novac, kako bi usrećio svoju majku i pomogao sestri koja je prisiljena prodavati svoje tijelo.

Nakon toga, mladić je ustrajan živjeti život pravednika, te ima čvrstu namjeru podmiriti svoj dug služeći čovječanstvu, što bi navodno trebalo “izbrisati” zločin”- tako u pismu Katkovu, Dostojevski kratko prepričava fabulu budućeg romana. Dalekovidan urednik “Ruskog vjesnika” odmah je prihvatio ponudu tiskati roman i poslao izdašan predujam. Dostojevski se vraća u Peterburg i počinje pisati. Prvi dio romana “Zločin i kazna” izašao je u “Ruskom vjesniku” u siječnju 1866 g., te odmah je dobio pregršt oduševljenih komentara i pohvala suvremenika. Istini za volju, stvarajući svoje veliko djelo, Dostojevski je morao stalno razmišljati o ugovoru s drugim izdavačem, prema kojem treba isporučiti rukopis romana iste 1866 godine.

Jedan od prijatelja savjetovao je raditi sa daktilografkinjom, što bi ubrzalo proces. Književnik je objeručke prihvatio savjet, te zamolio profesora daktilografije Oljhina poslati mu svoju najbolju studenticu. Ona je bila dvadesetogodišnja Anna Snitkina.

Dostojevski je napravio nešto izvanredno: tijekom četiri mjeseca jedan roman je pisao ujutro, a drugi navečer, te je uspio sve završiti u roku. Sa izuzetnim nadahnućem on piše “Zločin i kaznu”, a paralelno ima snage napisati još jedan zanimljiv roman “Kockar”. Događaji opisane u romanu, Dostojevski je osjetio na svojoj koži. On je bio dobro upoznat sa strašću kockanja, koja bi potpuno zavladala čovjekom, tjeraju ga do ruba ljudskosti. Na takav način književnik je bio spašen od financijskog kraha. Rad u vanrednim okolnostima zbližio je Fjodora i Annu, te 15 veljača 1867 u Trojickoj crkvi Peterburga oni su se vjenčali.

Roman “Zločin i kazna” koji je postao jednim od najvećih djela svjetske književnosti izazvao je mnoštvo kako pozitivnih tako i negativnih reakcija, ali bez obzira na pretenzije kritičara dobio je izuzetno priznaje već za života Dostojevskog. Uskoro bio je preveden na nekoliko jezika: na njemački 1882, na francuski 1884 i na engleski 1886 godine.

Roman “Idiot” Dostojevski je pisao u Švicarskoj od 1867 do 1869 godine. To je trebao biti nastavak “Zločina i kazne”. Glavni junak – potpuna suprotnost Raskoljnikovu, osoba koja se “izliječila” od ponosa - knez Miškin utjelovljuje idealnog čovjeka. Dostojevski počinje raditi imajući samo nejasnu zamisao romana ali se nada da u procesu pisanja ona će se razviti i poprimiti potreban oblik. Književnik se uzda u neočekivan razvoj događaja, koji po njegovom mišljenu garantira literarni uspjeh i financijsku korist. Početak rada nad romanom poklopio se s tragičnim događajem – smrću tromjesečne kćerkice. Ostanak u Peterburgu pada mu teško i on sa ženom putuje u inozemstvo. Na zamisao romana, također je jako utjecalo najzagonetnije slikarsko djelo Hansa Holbeina ml. “Mrtvi Krist u grobu” iz 1522 godine.

U svojim memoarima Anna Grigorijevna Dostojevska napisati će, da je Fjodora toliko dojmila i uznemirila ova slika, pred kojom je stajao dugo vremena, te je skoro izgubio svijest u epileptičnom napadaju, pa ga je ona morala posjesti i smirivati.

Neobičan format slike – 30,5 cm x 200 cm prikazuje ljudsko tijelo u prirodnoj veličini.

Slikar nije samo prikazao mrtvog Krista, nego je dočarao mrtvo tijelo sa svim znakovima početne truleži.

Tragična fabula romana, gdje većina junaka žive bez vjere, u mnogome proizlazi iz razmišljanja o toj slici. Nije slučajno da baš u mračnom domu Parfena Rogožina, koji kasnije će izvršiti ubojstvo, visi kopija slike “Mrtvi Krist u grobu”. A svoje duboke osjećaje i razmišljanja autor je utjelovio u dijalozima romana. Prva rečenica romana “Idiot” zapisana je 14 rujna 1867 godine u Genovi. Nakon toga Dostojevski je pisao roman u Italiji, a završio ga je u Florenci 29 siječnja 1869 godine. Zanimljivo je da nakon završetka romana, književnik je priznao kako nije zadovoljan, zato što “nije uspio izraziti niti desetinu onoga što osjeća”. Roman do dan danas izaziva puno prepirki. Djelo se slovi kao jedno od najpoznatijih u cijeloj ruskoj literaturi. Kazališne predstave i raznovrsne interpretacije utjelovljene u kinematografiji, osigurali su romanu besmrtnost.

Na prvi pogled se čini da je književnik stvarao u žurbi i pod velikim pritiskom. Međutim, ideje svojih djela on je nosio u sebi cijeli život, većina radnja i nacrta sižea bile su davno zamišljene. S vremenom jedne su završile u velikim romanima, a druge u kratkim djelima. Likove književnik je razrađivao u procesu stvaranja fabule, ali oni su bili unaprijed  pripremljeni u svakom smislu. Praktički svi junaci djela F.M Dostojevskog utjelovljuju ljude iz njegovog najbližeg kruga: kao što su otac, dadilje, prijatelji, zatvorenici, ljubavnice itd... ili njega samog. Na primjer, vlastelin iz “Zapisa iz mrtvog doma” i mnogi drugi junaci su interpretacije osobina samog autora. Godine 1871 obitelj Dostojevski se vraća u Peterburg. Počinje relativno miran i uspješan period života književnika. Zahvaljujući poduzetnosti njegove žene, materijalno stanje obitelji se popravlja. Dostojevski izdaje vlastita djela i to daje dobar prihod. U ovo vrijeme on stvara svoje genijalne romane “Dečko”, “Bjesovi” i “Braća Karamazovi”.

Osim toga Dostojevski se aktivno bavi novinarstvom. Godine 1873 uređuje novine “Građanin” (Patriot). Godine 1880 književnik završava svoj posljednji roman “Braća Karamazovi”. Posebno izdanje u dva sveska izašlo je početkom prosinca iste godine. Uspjeh je bio izvanredan, pola tiraže od tri tisuće otišlo je u nekoliko dana. Poznato je da roman “Braća Karamazovi” prema zamisli književnika bio je prvim dijelom romana “Povijest velikog grješnika” – o tome autor govori u uvodnom slovu.  

Na žalost, možemo samo pretpostavljati što bi se dalje događalo s junacima. Nakon dva mjeseca poslije izlaska romana, 9 veljače 1881 godine, Fjodor Dostojevski preminuo je od tuberkuloze pluća. Njegov sprovod se pretvorio u veliku manifestaciju. Lijes do groblja nosili su na rukama. Književnik je sahranjen u Peterburgu na Tihvinskom groblju Aleksandronevskog samostana. Na nadgrobnoj ploči uklesane su rijeci iz Evanđelja po Ivanu – epigraf romana “Braća Karamazovi”.

“Zaista, zaista vam kažem, ako zrno pšenično padnuvši ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, mnogo roda rodi”.

Viktorija Todorceva Žinić

02 декабря 2021 г.

Интервью с Луизой Михайловной Врачар (Грецовой)

Удивительно, но часто мы вообще не представляем, что рядом с нами живет человек, чья судьба переплеталась с выдающимися людьми Советского Союза и Югославии. Наша соотечественница, которая девочкой видела Юрия Гагарина в своем доме, которая училась у лечащего врача самого Сталина. Кстати, волей судьбы, и фамилия у ее мужа оказалась подходящая - Врачар.

«Люди на портретах перестают быть мне чужими» Интервью с художницей Светланой Коноваловой-Юкицей

Несмотря на то, что всю жизнь жила в Москве, я всегда мечтала о маленьком уютном колоритном городе с красивой природой, где виден горизонт и нет нескончаемых рядов небоскребов, бесконечного шума шин и толпы. Видимо, внутренне я человек «маленького города».

Izložba „Dimitrije i Dante“ u NSK

Dana 14. rujna 2021. godine obilježava se velika obljetnica jer je toga dana prije 700 godina preminuo veliki književni bard Dante Alighieri. U djelu Dantea Alighierija svoje cjeloživotno nadahnuće pronašao je i likovni umjetnik Dimitrije Popović. Motive koje je pronašao u Danteovu djelu prenio je na grafike, crteže i slike, koji su bili izloženi povodom obljetnice velikog književnika u velikome predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod Dimitrije i Dante.

«Мастер» на все времена. К 130-летию со дня рождения М. А. Булгакова

15 мая 2021 года исполнилось 130 лет со дня рождения русского писателя Михаила Афанасьевича Булгакова (1891 - 1940), одного из самых читаемых авторов современности.

Ох уж эта Настя! Интервью с Анастасией Янковской

Был в моем детстве такой фильм про девочку-фантазерку, которая в школу ходила в сопровождении пантеры и с оленем мечтала умчаться в его «страну оленью». И вот неожиданно в Хорватии я встретила эту девочку. Она выросла. Успела стать актрисой, педагогом, а сейчас заканчивает в Москве режиссерский факультет Театрального института имени Бориса Щукина и ставит в Загребском театре ИТД спектакль по драме «Месяц в деревне» Тургенева.

Новое счастье на земле прадеда через 100 лет

Это интересная жизненная история о том, как россиянка с хорватскими корнями в поиске своих предков обрела новую жизнь и счастье на земле своего прадеда.

В 1821 году Гоголь стал Гоголем...

Николай Васильевич Гоголь – один из самых знаменитых классиков русской литературы, родился 20 марта [1 апреля] 1809 в селе Сорочинцы, Миргородского уезда, Полтавской губернии и происходил из старинного дворянского рода Гоголей-Яновских. Как же Николай, чаще всего подписывавшийся Гоголем-Яновским, превратился в Николая Васильевича Гоголя?

Uz podršku Vlade očekujemo daljnji napredak u zaštiti i razvoju manjinskih prava

Intervju: Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Institutu STINE

С Новым 2021 годом!

В 2020 году многие мероприятия, в связи с ситуацией, пришлось отменить, а многие переселились в интернет. Поскольку наш традиционный Новогодний вечер пришлось отложить до следующего года, отпраздновать его мы решили на страницах нашего журнала.

Александр Иванович Куприн 150 лет со дня рождения

Александр Иванович Куприн – талантливый русский писатель, для которого жизнь и творчество были не разделимы. Произведения автора часто не нравились действующей власти, но зато они получили любовь народа. Особенно стоит отметить такие его произведения, как «Олеся», «Гранатовый браслет» и «Поединок», которые вошли в золотой фонд русской классики. Куприн выбрал для себя реалистическое направление в литературе как способ доносить правду людям.

Незаменимый. Всё было вопреки и наперекор

40 лет назад умер Владимир Высоцкий. Его посмертная слава - не чета его славе прижизненной, всенародной. Есть рейтинг - второй после Гагарина по фантастической популярности. Он был и впрямь «всенародный Володя. Ему уж точно «есть что спеть, представ перед Всевышним» и «есть чем оправдаться перед ним». А нам… «Может, кто-то когда-то поставит свечу мне за голый мой нерв, на котором кричу, за весёлый манер, на котором шучу»... За то, что «всегда старался быть искренним».

Иосифу Бродскому 24 мая исполнилось бы 80 лет

Его называли снобом и безумцем, ахматовским сиротой и невским задавакой. Нобелевскую премию Бродскому присудили с формулировкой «за всеобъемлющую литературную деятельность». А сам он перед отъездом из Советского Союза писал, что принадлежит русской литературе и перемена места пребывания этого не изменит.

Колонка редактора
Катарина Тодорцев-Хлача

«Мухи отдельно, котлеты отдельно»

В сентябре в Загребе на литературном фестивале побывала нобелевский лауреат Светлана Алексиевич, которую сравнивают с Солженицыным. О вечере встречи с ней и интервью, которые она дала хорватским СМИ, можно подробнее прочитать в других разделах, а в своей колонке я хотела бы поговорить о другом.

Литературная гостиная

Ирина Хутинец. "Мусь-Мяу"

Муся влетела в наш дом с громким «Мяу!». Шустрые янтарные глазки быстро пробежали по своим будущим владениям и остановились на кошачьем домике. Пушистый комочек юркнул в круглое отверстие и слился с белой подстилкой.

Книжная полка
Катарина Тодорцев-Хлача

Книги форума «СловоНово 2021»

По уже устоявшейся традиции на форуме презентируются новые книги, авторы которых хорошо известны в Европе и за ее пределами.

Анонс событий

II Олимпиада по русскому языку как иностранному пройдет в Хорватии

22 мая состоится II Олимпиада по русскому языку как иностранному на платформе Zoom. Организаторы конференции - Хорватская ассоциация преподавателей русского языка и литературы, Центр "Институт А.С. Пушкина" (философский факультет университета Пулы им. Юрая Добрилы) совместно с Представительством Россотрудничества в Хорватии.

Юридическая консультация

Održana 96. sjednica Savjeta za nacionalne manjine

Dana 25. studenoga 2021. održana je 96. sjednica Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Članovi Savjeta razmotrili su rezultate dopunskih izbora za članove predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave iz reda pripadnika nacionalnih manjina.

 
Фонд Русский мир