ISSN 1846-8756   Декабрь 2019
Страницы истории

Idejni svijet Andreja Čebotareva

Temeljna činjenica koja je utjecala na formiranje Andreja Čebotareva u domeni njegovih ideja i pogleda na život bilo je to što je bio potomak ruskih emigranata. Dakako, nije riječ o tome da bi podrijetlo utjecalo na formiranje nečijeg idejnog svijeta na nekakav automatski ili mehanički način – ima slučajeva u kojima ljudi zaborave svoje podrijetlo, kriju ga, poriču, ograde se od njega ili iz nekog inata baš postupaju suprotno od onoga što bi se prema podrijetlu očekivalo – nego je potrebna i volja i usmjerenje prema tome da se to podrijetlo uvažava i poštuje. A kod Andreja je bilo baš tako i njegovo podrijetlo, na koje je bio ponosan, odsudno je utjecalo na oblikovanje njegova svjetonazora. Andrej se rodio u Zagrebu, kao potomak ruskih emigranata i Rusa s obje strane, uz iznimku bake s majčine strane koja je bila Poljakinja (ali je potjecala iz obitelji ruskih Poljaka, onih Poljaka koji su živjeli u dubini Rusije i bili u ruskoj službi). Kod kuće je, kako od svojih roditelja tako i od baka i tetki, stalno slušao o toj povijesnoj kataklizmi koja je zadesila naraštaj njegovih djedova i zbog kojega su morali bježati iz Rusije. Osobito je slušao o tzv. Wrangelovu kontingentu s kojim su njegovi došli u Kraljevinu SHS. Prvi jezik koji je naučio bio je ruski, a naučio je i poljski od bake s majčine strane. Iskustvo odrastanja u ruskoj emigrantskoj obitelji utjecalo je na to da se kod njega stvorio oređeni pogled na povijest 20. stoljeća, osobito vezano za Rusiju, a temeljna sastavnica tog pogleda bilo je određeno žaljenje zbog toga što je uopće došlo do Oktobarske revolucije i što je nestala stara carska Rusija. Što se tiče Rusije, Andrej se nije zadržao samo na klišejima koje je naučio u obitelji, nego je svoj interes stalno produbljivao time što se bavio poviješću, čitao povijesne knjige i promišljao o povijesnim temama. Bio je spreman i revidirati neka opća mjesta koja su bila prihvaćena u emigrantskim krugovima, ako se ne bi slagala s onim zaključcima do kojih je sam došao proučavajući povijest.

Dakle, temelj njegovog idejnog svijeta bila je identifikacija sa starom carskom Rusijom. Andrej je smatrao da se revolucija nije trebala dogoditi, da je carska Rusija i dalje trebala ostati, dakako, uz neke nužne reforme. Često se kod njega mogla vidjeti težnja da nastoji revidirati stanovita opća mjesta o carskoj Rusiji, koja su se uvriježila praktički svugdje u svijetu, a za koja je smatrao da potječu od revolucionarne propagande. Riječ je o negativnim općim mjestima, o stanovitoj crnoj legendi o carskoj Rusiji, koja je naglašavala tamne strane te države i kojom su se koristili svi oni koji su htjeli naglasiti nužnost i opravdanost revolucije. Osobito je nastojao demantirati onu opće prihvaćenu predodžbu o navodnoj „trulosti“ i slabosti carske Rusije.

Uz to žaljenje za carskom Rusijom išla je stanovita nostalgija za starim društvom i njegovim vrijednostima, koje su nestale nakon Oktobarske revolucije. Treba naglasiti da Andrej nije idealizirao realno postojeće odnose u carskoj Rusija, cijelo to klasno društvo s klasnim privilegijama viših slojeva i ogromnim socijalnim razlikama između viših i nižih slojeva društva. On je, prije u maniri slavenofila (čiju je filozofiju cijenio i donekle prihvaćao), smatrao da je u Rusiji trebalo provesti dalekosežne reforme, u tom smislu da se olakša položaj nižih slojeva i uvede, barem do određene razine, načelo socijalne pravednosti, ali da se pri tom sačuva određeni dio onog nečega što je smatrao izvorno ruskim duhom i načinom strukturiranja društvenih odnosa. Isto tako je, osim toga što je mislio da je ruska država trebala provesti reforme odozgor, naglašavao i načelo tzv. sobornosti, zajedništva, koje je – barem dijelom – dolazilo i odozdol i ležalo je u temelju ruske organizacije seoskih komuna i koje je olakšavalo život pojedincu ili pojedinoj obitelji, tako što joj je, po principu solidarnosti unutar komune, pomagalo da preživi i u teškim vremenima. Princip te sobornosti, smatrao je Andrej, nalazi se i u pravoslavnoj crkvi, koja nema tako jako naglašen hijerarhijski karakter kao Rimokatolička crkva. Takvu sobornost na neki način su zlorabili komunisti i iz nje stvorili svoj bezbožni kolektivizam. Organizacija onoga što su boljševici nazvali sovhozima i kolhozima ima svoj temelj u ruskoj tradiciji, samo što su oni cijelu stvar obukli u novo ideološko ruho. Andrej je priznavao da u carskoj Rusiji mnoge stvari nisu funkcionirale kako treba i da ih je trebalo popraviti, međutim, revoluciju je smatrao nečim što se nije trebalo dogoditi, nekom vrstom lijeka za koji se ustanovilo da je gori od same bolesti. Revolucija je uništila samu duhovnu bit i supstanciju ruskog naroda, ili je barem pokušala uništiti, i sva zla carske Rusije ne mogu opravdati ono što su boljševici napravili.

Zbog svega ovoga Andrej je gajio određeni antikomunizam, koji međutim ima specifičan karakter i ne odgovara onom nekom antikomunizmu zapadne provenijencije, koji se formirao za vrijeme Hladnog rada. Andreju je komunizam smetao – osim zbog činjenice što je razorio carsku Rusiju – prvenstveno zbog njegovog bezbožništva i dogmatsko materijalističke koncepcije shvaćanja biti čovjeka i društva, a ne toliko zbog njegova ekonomskog sustava, u kojem je ponekad vidio nešto pozitivno. Uvjetno rečeno, pozitivno... To je vezano za ono Andrejevo povoljno mišljenje o tradicionalnoj ruskoj sobornosti.

Sada dolazimo do interesantnog dijela Andrejevog pogleda na povijest 20. stoljeća, svojevrsne historiozofije koju je razvio. Naime, kad se govori o 1917. godini u Rusiji i o velikom potresu koji je donijela ne samo Rusiji, nego i cijelom svijetu, obično se samo misli na Oktobarsku revoluciju. Međutim, tu je bila još jedna revolucija, prekrivena nekom vrstom zaborava ili poluzaborava. Riječ je o Februarskoj revoluciji koja se spominje tek kao međufaza između carske i boljševičke Rusije, dok se malo tko detaljnije zadržava na njoj, osim u specijaliziranim povijesnim monografijama o tom periodu povijesti. Andrej je i o Februarskoj revoluciji imao vrlo negativno gledište, čak je mislio da bi stvari danas bile još gore da je režim Kerenskog opstao i da nije bilo Oktobarske revolucije. A zašto? Zato što je Februarska revolucija bila građansko-liberalna, a Andrej je osim o komunizmu, imao i vrlo negativno mišljenje o građanskom liberalizmu, za koji je smatrao da isto tako kao i komunizam niječe ljudsku bit onakvu kakva proizlazi iz kršćanske metafizike i da razara sva načela tradicionalnog društva. Razlika bi bila u tom da komunizam razara cjelokupnu tradiciju na vrlo brutalan i eksplicitan način, dok to građanski liberalizam radi na tiši i perfidniji, ali mnogo djelotvorniji način. Komunizam je svog svoje primitivne i nesofisticirane metodologije, pa često i isto takve frazeologije, u konačnici osuđen na propast. Njegov pothvat završava neuspjehom jer izaziva protiv sebe otpor i podsmjeh. Nikad doista ne uspijeva ovladati dušama ljudi te se zbog toga pod komunizmom čuvaju mnoge značajke tradicionalnog društva. S druge strane, građanski liberalizam, pogotovo povezan s američkom masovnom kulturom od 60-ih, mnogo perfidnije uništava vjeru i moral i, općenito, kršćansku viziju svijeta. Andrej je nekako smatrao – gledano iz ruske perspektive, za njega temeljne – da bi Rusija danas bila gora da je ostao na njezinu čelu Kerenski, a da nije umjesto njega došao Lenjin (mada je sve najgore mislio i o Lenjinu). S tim u vezi je i Andrejevo razlikovanje između Lenjina i Staljina. Kao što je mislio da je dugoročno bilo bolje što je Lenjin zamijenio Kerenskog, nego da je ostao Kerenski, isto tako je smatrao da je dobro što je Lenjina zamijenio Staljin. Unatoč velikoj brutalnosti Staljinove vlasti, Staljina je doživljavao kao manjeg ideološkog fanatika nego što je bio Lenjin, te je stoga dugoročno gledano bio manje štetan za budućnost Rusije nego Lenjin. Nije, dakako, ni najmanje opravdavao zločine staljinizma. U njegovu gledanju na stvari, komunizam je u nekoj vrsti formaldehida zadržao barem dio starije ruske tradicije koja je onda mogla ponovno oživjeti nakon 1990., a osobito nakon 2000. i neke, u novoj putinovskoj Rusiji koju je Andrej podržavao, ali ne nekritički, nego dosta oprezno i sa stanovitom zadrškom. Bio je svjestan snažnih i žilavih ostataka sovjetizma u putinovskoj Rusiji i nije gajio velikih iluzija o tom da bi oni tako lako mogli biti eliminirani. Ipak se nadao da će do takvog nečeg doći u bližoj ili daljoj budućnosti. Gajio je nadu u budućnost Rusije, u skladu sa svojom vizijom onoga što je držao najboljim. Čak nije isključivao ni mogućnost ponovne uspostave monarhije u Rusiji, tj. carstva.

Andrej je bio dosta kritičan prema modernom svijetu, osobito modernitetu 20. stoljeća. Nisu mu se sviđali radikalni egalitarizam, materijalistički pogled na svijet i ekscesivno načelo individualne slobode nauštrb društvene kohezije. U tom smislu je bio konzervativac, kritički raspoložen ne samo prema komunizmu, nego i prema liberalizmu, građanskom društvu i kapitalizmu, a još više prema postmodernom društvu današnjice. Na neki način je u njemu živio onaj stari svijet koji su mu odgojem posredovali njegovi roditelji i bake i djedovi.

Još jedna stvar koja je igrala vrlo važnu ulogu u Andrejevu životu bila je vjera. Andrej je bio predan vjernik koji je ozbiljno shvaćao dogme i vjerovanja tradicionalnog kršćanstva. Vjera koju je on baštinio od predaka i koju je prakticirao bilo je pravoslavlje. Snažno se identificirao s istočnim kršćanstvom i bio je vrlo verziran u pravoslavnoj teologiji, o kojoj je i pisao. Međutim, uvažavao je i Rimokatoličku crkvu. U skladu sa svojom općenitom sklonošću tradicionalizmu, simpatizirao je tradicionalističke struje unutar Katoličke crkve, one struje koje su se opirale navalama novotarija u Crkvu, što su započele po okončanju Drugog vatikanskog koncila. Vjerovao je – barem u teoriji – u mogućnost sjedinjenja Rimokatoličke s Pravoslavnom crkvom, ne smatrajući teološke razlike toliko nepremostivima. Osobito je cijenio papu Benedikta XVI. od kojega je očekivao – tako mi se barem činilo – sveobuhvatnu obnovu Crkve u smislu vraćanja tradiciji. Andrej je rado posjećivao i grkokatoličku crkvu Sv. Ćirila i Metoda na Gornjem gradu, prisustvovao liturgijama te se upuštao u teološke diskusije na druženjima nakon liturgije. U vjerskom životu mu je smetala bilo kakva neozbiljnost i individualizam, sve one tendencije koje su išle za tim da se zanemare svetootačka predaja i kanoni, a u korist nekih osobnih proizvoljnih tumačenja objavljene vjere.

Sve u svemu se može reći da je Andrej bio čovjek ozbiljnosti i predanosti načelima, čak i onda kad mu je takav pristup stvarima mogao donijeti probleme.

Prerano nas je napustio. Zacijelo je još mnogo toga imao za reći i napisati.

Boris Nikšić

03 ноября 2019 г.

Роль Толстовского Фонда в оказании гуманитарной помощи русским «перемещенным лицам»

Толстовский фонд, основанный Александрой Львовной Толстой, младшей дочерью Льва Толстого в 1939 году в Нью-Йорке, начал свою обширную деятельность по оказанию помощи русским «перемещенным лицам» в Мюнхене лишь с осени 1947 года. До этого момента не имелось ни одной частной благотворительной организаци, кроме УННРРА (UNRRA, United Nation Relief and Rehabilitation) и ИРО (International Refugee Organization), которые бы целенаправленно заботились о русских ДиПи.

Три Спаса в августе: Медовый, Яблочный, Ореховый — история, традиции, приметы

В последний месяц лета, православные верующие отмечают три крупных праздника, три Спаса — Медовый, Яблочный и Хлебный (Ореховый).

«Сохранить» миг одним щелчком затвора фотоаппарата

Выставка фотографий выдающегося авангардиста Александра Родченко открылась 17 июня в загребском Музее искусств и ремесел. Так сложилось, что фотография стала отраслью искусства с неизвестными героями. Стоит спросить у любого человека о любимом художнике, поэте или писателе, и он назовет несколько известных фамилий. А если попросить назвать любимого фотографа, то мало кто сможет это сделать. Но есть в российской фотографии гений, которого знает практически каждый. Вернее, будет трудно найти того, кто ни разу не видел его работы. Этот человек – Александр Родченко.

Zanimljiva predavanja iz povijesti Rusije

Zahvaljujući entuzijazmu Marije Hairove svi zainteresirani u Zagrebu mogu dobiti uvid u povijest Rusije. Na vrlo živ i zanimljiv način Ruskinja, inače povjesničarka koja je završila Moskovsko sveučilište, a danas vodi svoj posao u Hrvatskoj, priča o nastanku Rusije kao države, njezinom razvoju kroz stoljeća.

10 апреля - день освобождения Одессы

10 апреля Одесса празднует 75 годовщину освобождения города от нацистских захватчиков во время Великой отечественной войны.

«Romanovi – carsko služenje»

Srpsko privredno društvo Privrednik u suradnji sa Sretenjskim manastirom iz Moskve organizirali su izložbu fotografija «U susret ruskom caru, Romanovi – carsko služenje» posvećenu posljednjem ruskom caru Nikolaju II Romanovu (1868–1918) i njegovoj obitelji koji su ubijeni nakon Oktobarske revolucije.

Хорват Ватрослав Ягич и славянская филологическая школа

Игнатий Викентьевич Ягич (хорв. Vatroslav Jagić) один из наиболее авторитетных представителей историко-филологической школы славяноведения в Одесском национальном университете .

75 лет со дня снятия блокады Ленинграда

В 1949 году в наш четвертый класс должна была прийти новая учительница начальных классов из … Ленинграда. Она со своими маленькими детьми была эвакуирована оттуда уже в самом начале блокады.

"Господь — наш садовник, а наши сердца — цветы в Его саду"

19 декабря общество русской культуры "РОДНИК" (RKD IZVOR-SPLIT) организовало праздничную встречу по поводу Дня святителя Николая Чудотворца и предстоящих Рождественских праздников.Подготовленная нашими активистами программа была насыщенной и интересной. Небольшая вступительная речь, касающаяся Рождества и Дня святого Николая, напомнила нам об этих знаменательных датах, также прозвучали стихи представителей поэзии Серебряного века.

Izložba i koncert posvećeni ruskim emigrantima i skladateljima

U organizaciji Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva Požeško-slavonske županije u predvorju Glazbene škole Požega 10.prosinca otvorena je izložba “Ruski emigranti u kontekstu razvoja hrvatske znanosti i kulture”.

O povijesnim i kulturnim vezama glavnoga grada Hrvatske i Rusije te Rusima u Zagrebu

Prvi zamjetniji dolazak Rusa u glavni grad Hrvatske vezan je uz Prvi svjetski rat kada su 1915. godine ruski vojnici dovedeni kao zarobljenici. Znatan broj Rusa u Zagreb potom stiže i početkom 1920-ih, što je bila posljedica revolucija, a upravo će u tom međuratnom razdoblju u Zagrebu i Hrvatskoj biti zabilježen najveći ikad broj Rusa: 1931. ih je gotovo 10 000. Prema posljednjemu popisu stanovništva u Hrvatskoj živi 906 Rusa i Ruskinja, kojih je najviše u Zagrebu i okolici gdje ih je 305.

Колонка редактора

У человека нет возраста, есть состояние души

С возрастом начинаешь задумываться о том, что ждет тебя в финале. Молодость прошла, дети уже родили внуков, здоровье уже не то, а будет, судя по всему, еще хуже. Поразмышляв немного на эту тему, я пришла к выводу, что надо принимать себя таким, какой ты есть.

Литературная гостиная

«Хорватия, какая она?» в журнале «Иностранная литература»

Номер журнала «Иностранная литература» под общим названием «Хорватия, какая она?» посвящен хорватской литературе.

Книжная полка

„Berlin – Pariz“ Irene Lukšić

Roman nedavno preminule književnice i urednice Irene Lukšić "Berlin - Pariz" u izdanju nakladnika Disput, originalan je intertekstualni eksperiment koji na materijalu manje poznate pripovijetke Vladimira Nabokova ispisuje epsku fresku europske stvarnosti 20-ih godina prošloga stoljeća.

Анонс событий

Новый сезон Международного конкурса юных чтецов «Живая классика»

Организаторы рады приветствовать всех участников прошлых лет, а также новых желающих показать свои способности в декламации русской прозы! Регистрация на конкурс продлится до 15 января 2020 года

Юридическая консультация

Не дождетесь!!!

Наверняка многих из нас уже интересует вопрос наследства, тем более, что для некоторых в Хорватии это второй или третий брак, в котором есть дети из первых браков или родители.

 
Фонд Русский мир