ISSN 1846-8756   Март 2021
Хорватия: культура, туризм, экономика

Izložba „KULTURNI ŽIVOT RUSKE EMIGRACIJE U DUBROVNIKU I NASLJEĐE BALERINE OLGE SOLOVJOVE“

U sklopu projekta „Luka sanjara“ sufinanciranog sredstvima programa Europske unije „Kreativna Europa“ organizirana je izložba „Kulturni život ruske emigracije u Dubrovniku i nasljeđe balerine Olge Solovjove“ s fokusom na kulturne aktivnosti ruskih izbjeglica koji su tijekom 1920-ih, u razdoblju nakon Oktobarske revolucije i Ruskog građanskog rata, privremeni ili trajni zaklon našli na istočnom Jadranu. 

Među emigrantima na dubrovačkom području ističe se lik balerine Olge Mihajlovne Solovjove, čija je prisutnost u kazališnom životu Dubrovnika i njegovih Ljetnih igara, kao i njena pedagoška plesna djelatnost, prerasla u lokalnu legendu. Uz reprodukcije originalnih fotografija, portreta i tiskanog materijala, u okviru izložbe prikupljena su i sjećanja nekih od posljednjih živućih suvremenika na Olgu Solovjovu u video formatu, čime se podcrtava nesvakidašnja i dinamična dubrovačka karijera ruske imigrantkinje.


Ruska emigrantica sa svjetskih pozornica

Olga Solovjova rođena je u Odesi 1900. S obitelji je emigrirala u Kraljevinu SHS, gdje je bila članica baletnog ansambla Nacionalanog kazališta u Beogradu. U razdoblju 1924.-1929. s baletnim trupama Mihaila Fokina i Mihaila Mordkina nastupa diljem Europe, u obje Amerike te Australiji. Po povratku u Beograd, gdje je bila omiljena pripadnica jet-seta, nastavlja plesati u kazalištu te snima prve jugoslavenske zvučne filmove, burleskne komedije redatelja Aleksandra Čerepova Nesretni Buki 1931. te Avanture doktora Gagića 1933.

Sredinom tridesetih godina okončava karijeru profesionalne balerine zbog povrede koljena. Imala je iza sebe velike uspjehe koji su joj donijeli poprilično bogatstvo, pa je mogla birati kako će i gdje provesti drugu polovicu života. Odlučuje se na – Cavtat. Kažu mnogi svjedoci vremena da ju je podsjećao na rodnu Odesu koja je zauvijek ostala nedostupna. Nastanjuje se na Kamenu malom i tamo kupuje vilu u kojoj će joj se uskoro pridružiti i roditelji – otac Mihail Aleksejevič Solovjov, umirovljeni sudac okružnog suda u Novom Sadu, majka Marina Vasiljevna, a nakon Drugoga svjetskog rata i sestra Lidija s mužem Vladimirom Aleksandrovičem Iraklidi.

Visoki standardi društvenog i umjetničkog života na koji je Olga navikla, zaživjeli su i na Kamenu malom, koliko je to bilo moguće, ponajviše zahvaljujući čestim posjetima njenih prijatelja Svjatoslava Richtera, Arama Hačaturjana, Mstislava Rostropoviča, te mnogih zagrebačkih i beogradskih kazališnih zvijezda, kao što su Marko Fotez, Marija Crnobori, Bojan Stupica.

Kuća na osami postala je stjecište raznih lokalnih i svjetskih umjetnika, ali i mještana koji su tu rado dolazili zaigrati preferans. Članovi Ruske kolonije u Dubrovniku ovdje su bili česti gosti.

Kuća je živjela umjetnost i bila je otvorena svima. Kao blizak Olgin prijatelj isticao se Kosta Strajnić, slikar, povjesničar umjetnosti, konzervator i likovni pedagog. Upravo je on probudio Olgin interes za slikarstvo i kiparstvo te prepoznao talent buduće kiparice. Godine zajedničkog rada formirale su Olgu Solovjevu kao vrlo sposobnu portretisticu. Ostavila je nekoliko portreta i portretnih bista u gipsu, uglavnom svojih prijatelja, ali i nekih značajnijih cavtatskih ličnosti. Naravno, portretirala je i Kostu Strajnića, a taj portret čuva se u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, instituciji kojoj je upravo Strajnić bio osnivač i prvi ravnatelj. U Kući Bukovac u Cavtatu tri su djela Olge Solovjeve. Riječ je o portretu Jelice Bukovac, kćeri Vlaha Bukovca, i dvije portretne maske Jeličinih tragično preminulih kćeri. Biste don Iva Dagoniga i Mihajla Solovjeva nalaze se u cavtatskoj Pinakoteci župne crkve Sv. Nikole. Portret Svjatoslava Richtera koji je Olgina sestra Lidija, nakon njene smrti, poklonila Umjetničkoj školi u Dubrovniku.

Portret Olge Solovjove, rad Jelice Bukovac

Ne manje poznata u Dubrovniku i starija sestra Olge Solovjove, Lidija Iraklidi, također svestrano obrazovana osoba s interesima za povijest, glazbu, jezike.

Lidija je bila udata za Grka iz Odese Vladimira Aleksandroviča Iraklidija, zajedno su bježali od Oktobarske revolucije. Jedva su se uspjeli ukrcati na već prepun izbjeglicama engleski brod. Spasilo ih je Lidijino znanje engleskoga i njezina ljepota. Mislili su da idu na Maltu ili za Egipat, ali se ispostavilo da putuju u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Brod je pristao u Solunu, a dalje se išlo kopnom, do Skopja, i poslije za Beograd. Na tom je putu smušeni Vladimir Aleksandrovič izgubio kovčežić s cijelom obiteljskom „imovinom“. Zato su bili primorani sljedeće tri godine ostati u Skopju. Lidija se zaposlila u banci, a muž - u biblioteci. Bili su mladi i gubitak blaga nije ih previše zabrinuo.

Sredinom dvadesetih, nakon epizode u Skopju, Lidija je šest mjeseci izučavala kozmetiku u Parizu, da bi 1927. u Beogradu otvorila prvi kozmetički salon. Posao ispočetka nije išao jer je balkanski svijet bio odviše sumnjičav prema kozmetičarkama. Prve klijentice salona bile su žene stranih veleposlanika u Beogradu dok domorodnim milostivicama trebalo desetljeće da shvate smisao i ljepotu kozmetičkog uljepšavanja.

Poslije Drugoga svjetskog rata propada Lidijin beogradski salon, a ona se s mužem seli kod sestre u Cavtat, u vilu na Kamenu Malom gdje preuzima glavnu ulogu u obitelji. Okretnija u praktičnim stvarima i komunikativnija od Olge, ona će na kraju postati obiteljski patrijarh i posljednji stanar Kamena Malog.

Kasnije, kad se Jugoslavija otvori prema Europi i krenu prvi gastarbajteri, Lidija će otvoriti kozmetički salon u Sarajevu. Putovat će tamo vlakom iz Cavtata, i ostajati po nekoliko mjeseci. Salon kod Ruskinje ući će u legendu, kao i njezino geslo: “Budite pametne ako morate, dobre ako hoćete, ali na svaki način morate da budete lijepe!”

Početkom pedesetih sestre su ostale same, sahranivši roditelje i Vladimira Iraklidi na groblju za strance kod Svetog Đurđa. Još uvijek pune entuzijazma i elana, počele su se intenzivno baviti društvenim životom. Olga je djevojčice podučavala ručnom radu, lijepom ponašanju i plesu, a Lidija je mještanke upućivala u tajne kozmetike.

U nadolazećim godinama i desetljećima sestre Solovjove bit će snažno vezane uz festival Dubrovačke ljetne igre, koji će im, na neki način, zamijeniti obitelj, ali će u njima naći i moćan i sadržajan kulturni identitet. Olga je bila i jedna od idejnih osnivačica Dubrovačkih ljetnih igara te više od dvadeset godina - njihova stalna koreografkinja. Njezinom su zaslugom mnogi svjetski umjetnici gostovali na Igrama. Pedesetih godina, pri glazbenoj školi u Dubrovniku, formirala je i vodila baletni odsjek.

Olga je umrla u proljeće 1974. i pokopana uz roditelje na Svetom Đurđu. Do sredine devedesetih godina u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića, bivšoj Muzičkoj školi, postojala je Fondacija Olge Solovjove za najuspješnije učenike.

Na Olginom spomeniku nalazi se reljef, prizor iz baleta, koji je sama izradila.

Grob Lidije je ostao prazan jer je u devedeset i sedmoj godini života prognana još jednom. Sudbina nije htjela da svoj mir nađe na groblju sv. Đurđa u Cavtatu gdje počivaju njezini roditelji, muž i sestra Olga. Početkom Domovinskog rata za vrijeme granatiranja Dubrovnika s Kamena Malog, vila je bila pretvorena u vojni objekt, a staru Ruskinju prijatelji su evakuirali u Vojvodinu, u Apatin gdje je i umrla u sto drugoj godini života. Tako je Lidija Iraklidi i po drugi put u svojim kasnim godinama postala emigrant. Kako je rekao cavtatski župnik don Mate Bogišić: »Jednog će dana zaplakat i „Kamen Mali“ nad nestankom starog, potamnjelog žiška koji je svijetlio jedno čitavo stoljeće, a zvao se LIDIJA IRAKLIDI«.

Osim u knjigama koje se bave poviješću plesa i kinematografije, te u sjećanjima suvremenika, njihova imena više nisu poznata mnogima. S obzirom na zanimljiv život i velik doprinos dubrovačkoj sredini i Dubrovačkim ljetnim igrama, projekt izložbe znakovitog naslova „Port of dreamers“  koji podsječa na život i djelo Olge Solovjove i njezine sestre Lidije Iraklidi,  mogao bi biti najava umjetničkih i dokumentarnih projekata kojima će se obilježiti sjećanje na rusku emigraciju u Dubrovniku.

 

03 февраля 2021 г.

Monumentalna pojava zvana VLADIMIR VISOCKI

Poznata rusko-hrvatska književnica Natalija Vorobjova Hržić na promociji zbirke pjesama Vladimira Vysockog „MOJ CILJ – HORIZONT“ u svom poznatom ekspresivnom stilu pripovijedanja dočarala je karizmatičnu osobnost Vladimira Visockog.

Institut Puškin sudjelovao je na Danu ruske kulture

"Dan ruske kulture" održan je 19. rujna 2020. u slikovitom istarskom gradu Svetvinčentu. Manifestaciju je po prvi puta organizirala Udruga ruske nacionalne manjine u Istarskoj županiji "Ruski dom". Pozivu za sudjelovanje odazvao se i Centar ruskoga jezika i kulture "Institut Puškin".

Bista Sergeja Jesenjina otkrivena u Opatiji

Bista znamenitog ruskog pjesnika Sergeja Jesenjina, dar ruskog veleposlanstva u povodu odlaska Anvara Azimova s dužnosti veleposlanika u Hrvatskoj, svečano je otkrivena u Parku Angiolina u Opatiji.

Prva hrvatska olimpijada iz znanja ruskog jezika

5. lipnja 2020., uoči Dana ruskoga jezika i Puškinova rođendana, provedena je Prva hrvatska Olimpijada iz znanja ruskog jezika. Organizatori I. Olimpijade iz znanja ruskog jezika u Hrvatskoj bili su Rossotrudničestvo u Hrvatskoj, Hrvatsko društvo nastavnika ruskoga jezika i književnosti i Centar „Institut Puškin“ Pula, Hrvatska.

Землетрясение в Загребе. Кто виноват и что делать?

С 22 марта прошло две недели. Коронавирус и землетрясение разделили жизнь в Загребе на «до» и «после». И дело даже не в том, что эти события произошли, а в том, что мы в один ужасный день проснулись с осознанием, что после окончания пандемии и обновления Загреба это может произойти вновь и никто не знает, когда и где. Больше того, если с вирусом государство все-таки успешно пока справляется и человек может быть относительно спокоен, что в случае заразы будут приняты меры, то с землетрясением все обстоит иначе.

Jedinstveni projekt HNK u Zagrebu i 24sata

Jedinstveni projekt HNK u Zagrebu i 24sata, pokrenut u želji da gledatelji Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu imaju priliku gledati predstave i u vrijeme kada je kazalište zatvoreno, u samo nekoliko dana izazvao je iznimno veliki interes gledatelja..

Izložba grafika Meera Akselroda u galeriji " Shira»

Izložba "Nacistička okupacija u grafičkim radovima Meera Akselroda" otvorena je 27.veljače u izložbenoj galeriji Shira. Posjetitelji izložbe u Hrvatskoj dobili su priliku vidjeti tridesetak slikarskih i grafičkih radova iz ciklusa „Njemačka okupacija“ koje odražavaju užas života na okupiranim područjima ali i masovni pokret otpora.

GRUNTOVČANI u Kerempuhu

„U tijeku su glumačke probe nove Kerempuhove predstave “Gruntovčani” Mladena Kerstnera i Borisa Svrtana, premijera koje će se održati u nedjelju, 8. ožujka 2020., u režiji Borisa Svrtana i Rajka Minkovića. Kazališni tekst nastao je adaptacijom Kerstnerove žufke komedije “Weekend u Gruntovcu” koja je izvođena u kazalištu Komedija 70-ih godina, ali nije nikad ekranizirana“

Predstavom „Idiot“ Zagrebački HNK završio 2019.

Predstava „Idiot“ Dostojevskog kojim u režiji Vasilija Senina zagrebački HNK završio 2019. Godinu izazvala je toliko polarne reakcije kritike, što nevoljko se može usporediti s romanom Bulgakova „Majstor i Margarita“ prema kojem nitko od onih tko uopće čita knjige nije ostao ravnodušan. Njega ili se voli, ili se mrzi.

Dvije premjere baleta „Orašar“ u Hrvatskoj

U zagrebačkom HNK „Orašar“, jedan od najljepših baleta na svijetu, premijerno izveden 29. studenog u koreografiji Vladimira Malakhova pod ravnanjem Diana Tchobanova, dok premjera predstave „Orašar“ u izvedbi Baleta uz orkestar riječkog HNK Ivana pl. Zajca nastala je u koprodukciji s INK – Gradskim kazalištem u Puli održana je 7 prosinca.

Božićni sajam Međunarodnog kluba žena Zagreb

Prvog dana prosinca Međunarodni klub žena Zagreb pod pokroviteljstvom Ureda Predsjednice Republike u prostorijama Zagrebačkog Velesajma organizirao je već tradicionalni Božićni sajam koji ima humanitarni karakter.

Nagrada Tito Strozzi dodijeljena je autorskom projektu Bobe Jelčića „Tri sestre“

Nagrada Tito Strozzi za najbolje umjetničko ostvarenje Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u sezoni 2018./2019. dodijeljena je autorskom projektu Bobe Jelčića Tri sestre te cijelom autorskom timu i glumcima koji su sudjelovali u realizaciji predstave.

Колонка редактора
Катарина Тодорцева Хлача

Придет весна, и цветы распустятся сами

Окончание 2020 года все ожидали с нетерпением и с юмором. На эту тему пошутили все известные и менее известные юмористы-профессионалы и юмористы-любители.

Литературная гостиная

Есения Булулукова. Где родился, там и пригодился?

Привет! Меня зовут Булулукова Есения, я переводчик, и 2 года назад мной было принято решение переехать на постоянное место жительство в Хорватию. И, казалось бы, это же Хорватия! Адриатическое море! Солнце! Морепродукты! Изобилие фруктов! Но... Не стоит путать туризм с постоянным местом жительства.

Книжная полка

“Tragovima ruske emigracije po gradovima i mjestima Hrvatske” u izdanju udruge „Vernisaž“

Materijali izložbe „Ruski emigranti u kontekstu razvoja hrvatske znanosti i kulture” koju je udruga Vernisaž predstavila 2017 godine., uz veliko zalaganje članova udruge i stručnih suradnika postali su temelj knjige "Tragovima ruske emigracije po gradovima i mjestima Hrvatske”, koju je udruga izdala 2020.g.

Анонс событий

Томский политехнический институт приглашает на бесплатные занятия с 26 февраля по 5 марта по русскому языку для иностранных граждан.

Юридическая консультация

Operativni programi nacionalnih manjina za razdoblje 2021.-2024.

Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 30. prosinca 2020. godine, donijela je Odluku o donošenju Operativnih programa nacionalnih manjina za razdoblje 2021. – 2024.

 
Фонд Русский мир