Главная  /  Novi roman Irene Lukšić BERLIN - PARIZ
    Закрыть   

Книжная полка

Novi roman Irene Lukšić BERLIN - PARIZ

Kratki roman Irene Lukšić "Berlin – Pariz" svojevrsna je interpretacija, nadogradnja i intertekstualni eksperiment na materijalu manje poznate pripovijetke "Slučajnost" Vladimira Nabokova. Autorica je otuda "posudila" dva ključna lika, muža i ženu, Ruse, koje je razdvojila Oktobarska revolucija, ali su oni negdje duboko u sebi vjerovali da će se ponovno sresti, što se i ostvari – u vlaku Berlin – Pariz. Irina "vrti" u glavi svoj posljednji film, stvarni i metaforički, godine kad je emigrirala iz domovine i našla se u Hrvatskoj, a Vladimir, pisac, odlučuje se ubiti i prekinuti mučni život emigranta u Berlinu i zauvijek podvući crtu pod nesretnu ljubav. Ukratko, likovi prototipove imaju u međuratnoj zbilji i čitatelj može prepoznati spisateljicu Irinu Kuninu Aleksander, književnike Vladimira Nabokova i Miroslava Krležu, pjesnikinju Marinu Cvetajevu, glumicu Marlene Dietrich, ruske špijune, varalice i druge atraktivne pojave tadašnje europske intelektualne scene.
Potraga za kontekstom i njemu pripadajućim tekstom u fokusu je tih intrigantnih i osebujnih putnika koji i fizički putuju da bi spoznali Drugoga i o njemu obavijestili čitatelje. Traumatizirani su oni dvjema stvarima, ratom i ljubavlju. Taj je erotičko-tanatički moment nekako isplivao kao lajtmotiv i u njihovim biografijama.
Premda "zatvorena" u brzi vlak Berlin – Pariz, priča o sudbinama ljudi koji žele više od života napeta je i puna kulturoloških, političkih i zemljopisnih referenci koje se pred čitateljevim očima (i maštom) šire u golemu epsku fresku europske stvarnosti 20-ih godina prošloga stoljeća. Tekst je gust, slikovit i stiliziran u skladu s obrascima tada aktualnih modernističkih poetika.

26 января 2017г.

Radnja romana „Vrtlar iz Očakova“ jednim se dijelom događa u 1957. u ukrajinskom primorskom gradu Očakovu. Mitska je godina Sovjetskog Saveza. Godina Sputnika. SSSR je na svom historijskom vrhuncu. Nakon velike pobjede nad nacističkom Njemačkom, Sovjeti sada pobjeđuju SAD u osvajanju svemira. U sljedećih par godina – između Sputnika, Lajke i Gagarina – ostvaruju se nezamislivi, halucinantni snovi kozmičkog komunizma. Sve postaje moguće.
Sindrom WikiLeaksa sastoji se od dvije simetrično nabrušene pripovijesti. U prvoj, nazvanoj Operacija "Burning Bush",Viktor Pelevin govori o lansiranju Boga u glavu američkog predsjednika Georgea Busha, a druga - "Protuavionski kodeksi Al-Efesbia", bavi se likom i djelom Savelija Skotenkova, majstora političkog inženjeringa.
Radnja romana, smještena u suvremenu Ukrajnu, crno-humorni je portret zemlje u tranziciji, sa svim kontrastima koji obilježavaju problematiku prolaska kroz burno razdoblje prilagodbe novim vrednotama i uopće takozvanom tržišnom gospodarstvu. Tragi-komično remek-djelo. Sve ukazuje da će biti bizarna komedija, no onda sve zatamljuje, zahvaća čitatelja i utaplja ga u sivom svijetu post-komtinističkog Sovjetskog saveza.
Radnja Sorokinova romana Plavo salo događa se u antiutopijskom manijakalnom svijetu koji podsjeća na kompjuterske igrice, video spotove i narkotičke halucinacije. Njegovo djelo zaokružuje jednu epohu. Jezičnog žonglera Sorokina fascinira problem psihičkog preživljavanja u društvu u kojem su nasilje i represija postali životna norma. …
Hrvatsko izdanje političke biografije jednog od najistaknutijih čelnika Rusije Jevgenija Primakova „Minsko polje politike“ .
„Pod naslovom „Potemkinovo selo – Antologija kraće ruske proze (post)perestrojke“ Ivana Peruško okupila je priče desetoro autora. Najstariji među njima, Jurij Mamljejev, rođen je 1931, a najmlađi, Viktor Pelevin, 1962. Dakle, radi se o piscima (i spisateljicama, dakako) koji su iskusili i život pod sovjetskim hard-core režimom, i liberalizaciju društva, koja se provodila pod Gorbačovljevom egidom „glasnosti“, i, konačno, košmarnu tranziciju u bezdušni, darvinistički kapitalizam.
New York Times proglasio je Ljudmilu Petruševskuju najvećim ruskim živućim autorom. Njezin najpoznatiji roman iz 1992. godine «Vrijeme noć» upravo je objavljen u Hrvatskoj.
"Prošlost nije mrtva, ona je tu". Riječ je na neki način o krimiću, a posebno su autoricu zanimali ljubav i smrt. Knjiga sadrži i nelijepe epizode o ukrajinsko-poljskoj ratnoj povijesti.
Finske čarape, kožne vozačke rukavice, odijelo s dvostrukim proredom, jakna od umjetnog krzna, kožni oficirski opasač, to su bile stvari koje je Sergej Dovlatov u kovčegu ponio u emigraciju. Mnogo godina poslije taj je kovčeg otkrio piščev sin i tako je gotovo slučajno postao tema i sadržaj ove knjige, a usput i neka ironična verzija žanra priča za laku noć.
Ugledna bugarska pjesnikinja Elka Nyagolova u organizaciji Društva hrvatskih književnika - Podravsko-prigorski ogranak u Klubu hrvatskih književnika predstavila je 2. listopada zagrebačkoj publici svoju novu zbirku pjesama „Bijela kuća", te Antologiju suvremene hrvatske poezije na bugarskom jeziku u izdanju Slavenske književne i umjetničke akademije u Varni.
„Kroz devet poglavlja romana, od kojih svako ima žensku i mušku stranu, opisan je odnos dvoje ljudi koji se posve slučajno upuštaju u ljubavni trokut, koristeći tjelesnu ljubav natopljenu strašću kao jezik i način komunikacije. To je "Četveroručna sonata" ili u podnaslovu „Bajka za odrasle“, knjiga je koji su zajedno napisali poznata ruska spisateljica, pjesnikinja i glumica Natalija Vorobjova i hrvatski pjesnik, književnik i dramaturg Luko Paljetak, a objavljena pod uredništvom Drago Glamuzina u naknadi V.B.Z .
Roman Vasilija Grossmana „Život i sudbina“ u prijevodu s ruskog Fikreta Cacana, a u izdanju nakladničke kuće „Fraktura“ izašao je u Hrvatskoj 2011. godine, ali kako i njegov ruski izvornik nije izgubio na aktualnosti. Povijesni roman „Život i sudbina“ mnogi s pravom smatraju "Ratom i mirom" dvadesetog stoljeća.

Страницы

< Предыдущая  |  Следующая >

1 | 2 |

© 2013-2017
Все права защищены.