Главная  /  Novi roman Irene Lukšić BERLIN - PARIZ
    Закрыть   

Книжная полка

Novi roman Irene Lukšić BERLIN - PARIZ

Kratki roman Irene Lukšić "Berlin – Pariz" svojevrsna je interpretacija, nadogradnja i intertekstualni eksperiment na materijalu manje poznate pripovijetke "Slučajnost" Vladimira Nabokova. Autorica je otuda "posudila" dva ključna lika, muža i ženu, Ruse, koje je razdvojila Oktobarska revolucija, ali su oni negdje duboko u sebi vjerovali da će se ponovno sresti, što se i ostvari – u vlaku Berlin – Pariz. Irina "vrti" u glavi svoj posljednji film, stvarni i metaforički, godine kad je emigrirala iz domovine i našla se u Hrvatskoj, a Vladimir, pisac, odlučuje se ubiti i prekinuti mučni život emigranta u Berlinu i zauvijek podvući crtu pod nesretnu ljubav. Ukratko, likovi prototipove imaju u međuratnoj zbilji i čitatelj može prepoznati spisateljicu Irinu Kuninu Aleksander, književnike Vladimira Nabokova i Miroslava Krležu, pjesnikinju Marinu Cvetajevu, glumicu Marlene Dietrich, ruske špijune, varalice i druge atraktivne pojave tadašnje europske intelektualne scene.
Potraga za kontekstom i njemu pripadajućim tekstom u fokusu je tih intrigantnih i osebujnih putnika koji i fizički putuju da bi spoznali Drugoga i o njemu obavijestili čitatelje. Traumatizirani su oni dvjema stvarima, ratom i ljubavlju. Taj je erotičko-tanatički moment nekako isplivao kao lajtmotiv i u njihovim biografijama.
Premda "zatvorena" u brzi vlak Berlin – Pariz, priča o sudbinama ljudi koji žele više od života napeta je i puna kulturoloških, političkih i zemljopisnih referenci koje se pred čitateljevim očima (i maštom) šire u golemu epsku fresku europske stvarnosti 20-ih godina prošloga stoljeća. Tekst je gust, slikovit i stiliziran u skladu s obrascima tada aktualnih modernističkih poetika.

26 января 2017г.

„Pod naslovom „Potemkinovo selo – Antologija kraće ruske proze (post)perestrojke“ Ivana Peruško okupila je priče desetoro autora. Najstariji među njima, Jurij Mamljejev, rođen je 1931, a najmlađi, Viktor Pelevin, 1962. Dakle, radi se o piscima (i spisateljicama, dakako) koji su iskusili i život pod sovjetskim hard-core režimom, i liberalizaciju društva, koja se provodila pod Gorbačovljevom egidom „glasnosti“, i, konačno, košmarnu tranziciju u bezdušni, darvinistički kapitalizam.
New York Times proglasio je Ljudmilu Petruševskuju najvećim ruskim živućim autorom. Njezin najpoznatiji roman iz 1992. godine «Vrijeme noć» upravo je objavljen u Hrvatskoj.
"Prošlost nije mrtva, ona je tu". Riječ je na neki način o krimiću, a posebno su autoricu zanimali ljubav i smrt. Knjiga sadrži i nelijepe epizode o ukrajinsko-poljskoj ratnoj povijesti.
Finske čarape, kožne vozačke rukavice, odijelo s dvostrukim proredom, jakna od umjetnog krzna, kožni oficirski opasač, to su bile stvari koje je Sergej Dovlatov u kovčegu ponio u emigraciju. Mnogo godina poslije taj je kovčeg otkrio piščev sin i tako je gotovo slučajno postao tema i sadržaj ove knjige, a usput i neka ironična verzija žanra priča za laku noć.
Ugledna bugarska pjesnikinja Elka Nyagolova u organizaciji Društva hrvatskih književnika - Podravsko-prigorski ogranak u Klubu hrvatskih književnika predstavila je 2. listopada zagrebačkoj publici svoju novu zbirku pjesama „Bijela kuća", te Antologiju suvremene hrvatske poezije na bugarskom jeziku u izdanju Slavenske književne i umjetničke akademije u Varni.
„Kroz devet poglavlja romana, od kojih svako ima žensku i mušku stranu, opisan je odnos dvoje ljudi koji se posve slučajno upuštaju u ljubavni trokut, koristeći tjelesnu ljubav natopljenu strašću kao jezik i način komunikacije. To je "Četveroručna sonata" ili u podnaslovu „Bajka za odrasle“, knjiga je koji su zajedno napisali poznata ruska spisateljica, pjesnikinja i glumica Natalija Vorobjova i hrvatski pjesnik, književnik i dramaturg Luko Paljetak, a objavljena pod uredništvom Drago Glamuzina u naknadi V.B.Z .
Roman Vasilija Grossmana „Život i sudbina“ u prijevodu s ruskog Fikreta Cacana, a u izdanju nakladničke kuće „Fraktura“ izašao je u Hrvatskoj 2011. godine, ali kako i njegov ruski izvornik nije izgubio na aktualnosti. Povijesni roman „Život i sudbina“ mnogi s pravom smatraju "Ratom i mirom" dvadesetog stoljeća.
U vrijeme svog boravka u Zagrebu u Medijateci Francuskog instituta jedna od najprevođenijih i najnagrađivanijih ruskih spisateljica Ljudmila Ulickaja predstavila je roman „Daniel Stein, prevoditelj“ koji se bavi holokaustom i potrebom za pomirenjem židovske i kršćanske vjere i islama.
Roman je izazvao veću pažnju što zbog žanrovskih modernosti, što zbog toga jer je pokazao i svijet i Rusiju u jednoj fantasmagoričnoj slici. Zapravo je prevrnuo 2000. godine modernu literaturu Rusije, te utjecao na sve moderne pisce Rusije uključujući najpopularnija imena.
Философский факультет Задарского университета выпустил книгу «Краткий курс истории России с практикумом и компакт-диском для говорящих на хорватском языке» автора Евгении Чуто.
© 2013-2017
Все права защищены.