Главная  /  „Rat i mir“ XX. stoljeća
    Закрыть   

Книжная полка

„Rat i mir“ XX. stoljeća

Roman Vasilija Grossmana „Život i sudbina“ u prijevodu s ruskog Fikreta Cacana, a u izdanju nakladničke kuće „Fraktura“ izašao je u Hrvatskoj 2011. godine, ali kako i njegov ruski izvornik nije izgubio na aktualnosti.
Bez sumnje, čitateljima zanimljiv i lik samog autora – Vasilija Grossmana, ruskog književnika židovskih korijena. Rođen je 1905. u Berdičevu, a umro 1964. u Moskvi. Završio je kemijski fakultet. Godine 1934. objavljuje novelu o životu rudara “Gljukauf” i priču o građanskom ratu “U gradu Berdičevu”. Zbog uspjeha prvih djela (pohvalio ga je i Gorki) Grossman odlučuje postati profesionalni pisac. Borio se na bjeloruskoj i ukrajinskoj fronti. Godine 1942. piše novelu “Besmrtni narod”. Za sudjelovanje u bici za Staljingrad nagrađen je Ordenom crvene zvijezde. Najveći uspjeh postiže knjigom „Treblinski pakao“, u kojoj piše o holokaustu. Epski roman „Za pravu stvar“ (1952.) koji je napisan u tradiciji Lava Tolstoja i govori o Staljingradskoj bitki Grossman je morao preurediti zbog velike kritike.
Povijesni roman „Život i sudbina“ mnogi s pravom smatraju "Ratom i mirom" dvadesetog stoljeća. U ovom djelu Grossman prikazuje svijet koji razdiru ideološke tiranije i rat, oslikavajući život svoje zemlje u dramatičnome povijesnom razdoblju kroz paralelne priče pojedinih članova jedne obitelji te ljudi koji su s njima na razne načine sudbinski povezani.
Središnja je tema romana Staljingradska bitka, no uz ratnu epopeju iznimno su zorno i krajnje potresno prikazane i druge strahote rata, poput smrti u plinskim komorama i progona, u kojima se radi pukog preživljavanja žrtvuje čak i vlastito dijete. Ne negirajući herojstvo naroda u obrani zemlje od nacističkog osvajača, Grossman realno iznosi sve mane sovjetskog režima i pritom ne štedi tadašnju političku elitu sa Staljinom na čelu. Stoga je ovo djelo, dovršeno 1960., zaplijenio KGB te je objavljeno tek dvadeset godina poslije, nakon što je prokrijumčareno iz SSSR-a.

Naime, kopiju romana čuvao je piščev prijatelj pjesnik Semen Lipkin, te e u 70-im godinama uspio ju je izvesti iz države. Roman je prvi put objavljen u Švicarskoj 1980. te je izazvao veliki odjek u javnosti. U SSSR-u je u nepotpunoj verziji izašao tek 1988.
Grossman je bio jako utučen zbog zapljene svoje knjige te je pisao prvom sekretaru Komunističke partije Sovjetskog Saveza Nikiti Hruščovu: „Metode kojim se želi zataškati sve ono što se dogodilo s mojom knjigom nisu metode borbe s neistinom, s klevetom. Tako se ne bori s laži. Tako se bori protiv istine... Moja fizička sloboda nema smisla, ako se knjiga kojoj sam posvetio čitav svoj život nalazi u zatvoru. Molim za slobodu moje knjige“.
„Život i sudbina“ jedan je od najboljih prikaza strahota jednoumlja ne samo nacizma nego i staljinizma.

Fabula romana nevjerojatno komponirana tako da svaki ulomak predstavlja završenu priču, što uvelike olakšava pratiti radnju romana koja se odvija na 900 stranica.
Grossman nije doživio sreću da drži u rukama svoj roman u tiskanom izdanju i preveden na druge jezike. Ali njegovo ime svrstano je u red s najvećim književnim imenima XX stoljeća.
Knjigu se može posuditi u narodnim knjižnicama većih gradova ali i u „Ruskom odjelu“ Gradske knjižnice u Zagrebu.

Katarina Todorcev Hlača

25 апреля 2014г.

Radnja romana „Vrtlar iz Očakova“ jednim se dijelom događa u 1957. u ukrajinskom primorskom gradu Očakovu. Mitska je godina Sovjetskog Saveza. Godina Sputnika. SSSR je na svom historijskom vrhuncu. Nakon velike pobjede nad nacističkom Njemačkom, Sovjeti sada pobjeđuju SAD u osvajanju svemira. U sljedećih par godina – između Sputnika, Lajke i Gagarina – ostvaruju se nezamislivi, halucinantni snovi kozmičkog komunizma. Sve postaje moguće.
Sindrom WikiLeaksa sastoji se od dvije simetrično nabrušene pripovijesti. U prvoj, nazvanoj Operacija "Burning Bush",Viktor Pelevin govori o lansiranju Boga u glavu američkog predsjednika Georgea Busha, a druga - "Protuavionski kodeksi Al-Efesbia", bavi se likom i djelom Savelija Skotenkova, majstora političkog inženjeringa.
Radnja romana, smještena u suvremenu Ukrajnu, crno-humorni je portret zemlje u tranziciji, sa svim kontrastima koji obilježavaju problematiku prolaska kroz burno razdoblje prilagodbe novim vrednotama i uopće takozvanom tržišnom gospodarstvu. Tragi-komično remek-djelo. Sve ukazuje da će biti bizarna komedija, no onda sve zatamljuje, zahvaća čitatelja i utaplja ga u sivom svijetu post-komtinističkog Sovjetskog saveza.
Radnja Sorokinova romana Plavo salo događa se u antiutopijskom manijakalnom svijetu koji podsjeća na kompjuterske igrice, video spotove i narkotičke halucinacije. Njegovo djelo zaokružuje jednu epohu. Jezičnog žonglera Sorokina fascinira problem psihičkog preživljavanja u društvu u kojem su nasilje i represija postali životna norma. …
Hrvatsko izdanje političke biografije jednog od najistaknutijih čelnika Rusije Jevgenija Primakova „Minsko polje politike“ .
Kratki roman Irene Lukšić "Berlin – Pariz" svojevrsna je interpretacija, nadogradnja i intertekstualni eksperiment na materijalu manje poznate pripovijetke "Slučajnost" Vladimira Nabokova.
„Pod naslovom „Potemkinovo selo – Antologija kraće ruske proze (post)perestrojke“ Ivana Peruško okupila je priče desetoro autora. Najstariji među njima, Jurij Mamljejev, rođen je 1931, a najmlađi, Viktor Pelevin, 1962. Dakle, radi se o piscima (i spisateljicama, dakako) koji su iskusili i život pod sovjetskim hard-core režimom, i liberalizaciju društva, koja se provodila pod Gorbačovljevom egidom „glasnosti“, i, konačno, košmarnu tranziciju u bezdušni, darvinistički kapitalizam.
New York Times proglasio je Ljudmilu Petruševskuju najvećim ruskim živućim autorom. Njezin najpoznatiji roman iz 1992. godine «Vrijeme noć» upravo je objavljen u Hrvatskoj.
"Prošlost nije mrtva, ona je tu". Riječ je na neki način o krimiću, a posebno su autoricu zanimali ljubav i smrt. Knjiga sadrži i nelijepe epizode o ukrajinsko-poljskoj ratnoj povijesti.
Finske čarape, kožne vozačke rukavice, odijelo s dvostrukim proredom, jakna od umjetnog krzna, kožni oficirski opasač, to su bile stvari koje je Sergej Dovlatov u kovčegu ponio u emigraciju. Mnogo godina poslije taj je kovčeg otkrio piščev sin i tako je gotovo slučajno postao tema i sadržaj ove knjige, a usput i neka ironična verzija žanra priča za laku noć.
Ugledna bugarska pjesnikinja Elka Nyagolova u organizaciji Društva hrvatskih književnika - Podravsko-prigorski ogranak u Klubu hrvatskih književnika predstavila je 2. listopada zagrebačkoj publici svoju novu zbirku pjesama „Bijela kuća", te Antologiju suvremene hrvatske poezije na bugarskom jeziku u izdanju Slavenske književne i umjetničke akademije u Varni.
„Kroz devet poglavlja romana, od kojih svako ima žensku i mušku stranu, opisan je odnos dvoje ljudi koji se posve slučajno upuštaju u ljubavni trokut, koristeći tjelesnu ljubav natopljenu strašću kao jezik i način komunikacije. To je "Četveroručna sonata" ili u podnaslovu „Bajka za odrasle“, knjiga je koji su zajedno napisali poznata ruska spisateljica, pjesnikinja i glumica Natalija Vorobjova i hrvatski pjesnik, književnik i dramaturg Luko Paljetak, a objavljena pod uredništvom Drago Glamuzina u naknadi V.B.Z .

Страницы

< Предыдущая  |  Следующая >

1 | 2 |

© 2013-2018
Все права защищены.