Июнь 2019


ISSN  1846-8756

Книжная полка

Osam ruskih knjiga koje će vam pomoći da nađete smisao života

Ruski pisci su majstori u razmatranju suštinskih pitanja ljudske egzistencije. Dakle, ako tražite odgovore, ovo su knjige koje trebate konzultirati. Ako ništa drugo, smisao ćete naći u samom čitanju.

U svojoj knjizi "Zašto se niste ubili?: Uvod u logoterapiju" austrijski neurolog i psihijatar Viktor Frankl, koji je preživio logor u Auschwitzu, inzistira na tome da čovjek može preživjeti svaki oblik patnje, ako zna koji je smisao života. Treba samo pronaći ovaj smisao, čak i ako ste sami na svijetu.

Ako pročitate bilo koji poznati ruski roman iz 19. stoljeća, sigurno ćete pronaći likove koji razmišljaju i traže svoju misiju na zemlji. Mnogi je pronalaze u različitoj vrsti službe: Bogu, društvu ili obitelji.

Ivan Gončarov: Oblomov (1859.)

Ljenčarenje i nerad su bile glavne karakterne osobine Oblomova i njegov je život bio potpuno besmislen. Godinama ležeći na sofi, postao je metafora za lijenčinu, pa čak i aforizam. Njegov rival i prijatelj Andrej Štoljc je ambiciozan i smisao pronalazi u samousavršavanju i samoostvarenju. Ali njegovo ponašanje postaje mehaničko i on ne može doživjeti pravu ljubav. Tako da u svojoj težnji ka uspjehu i blagostanju Štoljc također gubi neke osnovne ljudske vrijednosti.

Jedina snažna i iskrena osoba u romanu koja umije voljeti je Olga, žena koja uspijeva izvući Oblomova iz njegove zone udobnosti. O tome on govori na kraju, kada iznosi svoju viziju ljubavi i života: "Nesretni anđeo! Zašto joj je toliko stalo do mene? I zašto je meni ona toliko draga? Bolje bi bilo da se nikada nismo upoznali! Za sve je kriv Štoljc. On nam je prenio ljubav, kao nekakvu bolest. Kakav je ovo život? Ništa osim nervoze i osjećaja! Kako to može ikad voditi smirenoj sreći i odmoru?"

Ivan Turgenjev: Očevi i djeca (1862.)

Turgenjev je bio prvi pisac koji je definirao vječiti problem očeva i sinova: starija generacija nikada neće razumjeti mlade. Glavno pitanje po kojem se njihova mišljenja razlikuju je shvaćanje smisla života.

Starija generacija među glavnim aspektima života vidi ljubav, sreću, uživanje u umjetnosti i prirodi. Sinovi odbacuju "stari svijet", čak i ljubav, i žele se posvetiti "korisnim" stvarima. Glavni junak romana je nihilist Bazarov koji želi postati doktor. Spreman je odustati od ljubavi kako bi izbjegao da postane rob strasti.

Kada ga njegova voljena Ana Odincova pita kakvu budućnost vidi za sebe i tko je on zapravo, on kaže samo da je on doktor. Namjerno ne želi govoriti o dubljem smislu života, jer smatra da čovjeku nisu potrebne "te apstrakcije" kako bi "imao komad kruha".

Fjodor Dostojevski: Braća Karamazovi (1880.)

Ovaj je roman jedna od najvažnijih ruskih knjiga o Bogu. Izgleda ustvari da je čitava potraga za smislom i započela s Dostojevskim. Njegova peterburška depresija ga je vodila do misli o razlozima i svrsi ljudskog života. (U zatvoru u Sibiru imao je dovoljno vremena i prilika da prouči ova pitanja.)

Braća Aljoša (monah) i Ivan (ateist) raspravljaju o Bogu i čovjeku. Čiji stav vam je blizak?

"Čim je on [Aljoša] ozbiljno razmislio, bio je uvjeren u postojanje Boga i u besmrtnost, i jednom je instinktivno rekao sebi: 'Želim živjeti za besmrtnost i neću prihvatiti kompromis.' Na isti način, da je zaključio da Bog i besmrtnost ne postoje, odmah bi postao ateist i socijalist."

Lav Tolstoj: Uskrsnuće (1899.)

Tolstoj je smatrao da je ovo njegov najbolji roman i ljutio se kada su ga ljudi hvalili zbog "Rata i mira". Pisac je na "Uskrsnuću" radio preko deset godina.

Jedna žena je greškom osuđena na zatvorsku koloniju u Sibiru. Član porote, knez Nehljudov, vidi nepravdu i pokušava joj pomoći. Ispostavlja se da ju je on prije deset godina zaveo i napustio. Odlučuje iskupiti svoj grijeh.

Tolstoj u romanu definira jednu od svojih najvažnijih ideja: Protiv zla se ne možemo boriti zlom.

"Nehljudovu se dogodilo ono što se često događa ljudima koji vode duhovni život. Misao koja mu je u početku izgledala neobično i paradoksalno, pa čak i kao obična šala, počela se sve više potvrđivati kroz životno iskustvo te je odjednom izgledala kao jednostavna, istinita izvjesnost. Bila je to ideja da je jedini siguran put ka spasenju od strašnog zla od kojeg ljudi stradaju u tome da uvijek treba priznati da su grešni pred Bogom i zato nesposobni kažnjavati ili popravljati druge, jer su oni Njemu dragi. Postalo mu je jasno da je strahovito zlo koje je vidio u zatvorima i kolonijama, kao i tiho samozadovoljstvo njegovih počinitelja, posljedica toga što ljudi pokušavaju nemoguće: ispraviti zlo dok su i sami zli."

Maksim Gorki: Na dnu (1902.)

Skitnica Luka dolazi u sirotinjski dom i upoznaje različite prosjake i njihove životne priče. On ih sve sluša i pokušava im pružiti podršku. "Nije me briga. Ja i prevarante poštujem. Po meni, nema loših buha, sve su crne i sve skaču", kaže on.

Tek kada se nađe na dnu društva ličnost otkriva svoje pravo lice. Tko god čovjek bio, Luka vjeruje da je pružanje pomoći onima koji su u nevolji najviši oblik morala. "Ipak smo svi mi ljudi. Pretvaraj se koliko hoćeš, glupiraj se kako znaš, ali rodio si se kao čovjek i kao čovjek ćeš umrijeti. I ja gledam i vidim kako su ljudi sve pametniji i sve zaposleniji, i premda žive sve lošije, ipak i dalje pokušavaju napredovati."

Drugi lik drame je kartaš Satin, Lukin protivnik, koji ponekad laže iz dobrih pobuda. Gorki je kasnije zapisao da je želio postaviti pitanje o tome što je bolje: istina ili suosjećanje s "bijelom laži"? Što je potrebnije? Gorki je smatrao da se čovjek treba uzdići iznad sažaljenja.

Andrej Platonov: Iskop (1930.)

Ova antiutopija zastupa pesimistički pogled na svijet, u kojem ništa nema smisla. Radnici grade dom za sretnu proletersku budućnost. Kao strojevi odmaraju se samo kako bi jeli i spavali. Izgledaju kao da nemaju nikakvih osjećaja.

Platonov imitira službeni sovjetski jezik, pa čak i njegovi likovi govore kao da su oni ti koji potpisuju besmislene dokumente s preopsežnim formulacijama: "Ovdje, međutim, počiva supstanca stvaranja i cilj svake direktive: mali čovjek predodređen da postane univerzalni element. Zato je od suštinske važnosti jamu za temelj završiti što prije, tako da se dom pojavi što prije kako bi djeca zaposlenih bila zaštićena kamenim zidom od vjetra i bolesti."

Uredski moljci bi iz ovoga vjerojatno mogli nešto naučiti.

Mihail Bulgakov: Majstor i Margarita (1940.)

Što ako knjiga postane nečiji smisao života? Ako Majstor napiše nešto što mu doista znači, onda to može postati pitanje života i smrti, čak i kada Margarita sklopi dogovor s vragom kako bi knjiga živjela. "Rukopisi ne gore", a junaci iz knjige su stvarniji od ljudi koji su duševno mrtvi.

Na kraju vječne sile odlučuju o sudbini Majstora i njegov je trud nagrađen odmorom i vječnim životom.

" 'On [Isus] je pročitao Majstorovo djelo' - kaže Matej Levi - 'i traži da povedeš Majstora sa sobom i nagradiš ga mirom. Hoće li to za tebe biti teško, zli duše?' 'Za mene ništa nije teško', odgovorio je Voland, 'kao što znaš.' Zastao je, a onda dodao: 'Zašto ga ne povedeš sa sobom u svjetlost?' 'Nije zaslužio svjetlost, zaslužio je odmor', žalosno odgovori Levi."

Venedikt Jerofejev: Moskva-Petuški (1970.)

U ovom surovom svijetu nema mjesta za glavnog junaka ove knjige, Veničku, ni za njegovu dušu, čistu kao u novorođenčeta. Kritičari tumače da Venička lokalnim vlakom ne putuje kod svoje voljene žene i djeteta, nego kod Boga. On podnosi patnje kao Isus Krist, sve vrijeme preispitujući pitanja života i smrti.

"Jer, zar nije ljudski život trenutno opijanje duše? I pomračenje duše također? Svi mi smo kao pijani, samo svatko na svoj način: netko je više pijan, a netko manje."

Unatoč tome što se obično misli, ovaj roman (ili poema, kako ju je definirao autor) ne govori o alkoholizmu. On je prosvjed protiv društvenih normi.

Postoji jedan dio koji jasno ukazuje na Isusa Krista: "Čovjek ne treba biti sam - to je moje mišljenje. Čovjek treba davati sebe ljudima, čak i ako ga oni ne žele uzeti. A ako je ipak sam, on treba ići kroz vagone. On treba naći ljude i reći im: 'Evo. Sam sam. Dajem vam sebe bez ostatka (jer sam ostatak već popio, ha-ha!) A vi dajte sebe meni, i kada mi date sebe, recite: a kamo idemo? Iz Moskve u Petuški ili iz Petuški u Moskvu?'"

Aleksandra Guzeva

Portal Russia beyond:https://hr.rbth.com

 

 

15 февраля 2019г.

Daleki predjeli SSSR-a s logorima, stepom, stražarskim tornje¬vima zastrašujuće su mjesto za mladog novaka u ruskoj vojsci. Iako nije dugo izdržao u Karagandi kao zatvorski čuvar, Oleg Pavlov je na temelju vlastitog iskustva napisao trilogiju o životu ruskog vojnika u posljednjim desetljećima 20. stoljeća.
Lav Tolstoj je posljednjim riječima genija pridavao veliko značenje. U svom je dnevniku napisao: „Riječi umirućeg osobito su značajne!“ Ipak, mnogi su uspijevali zadržati smisao za humor do posljednjeg trenutka. Oscar Wilde je, umirući u sobi s groznim tapetama, rekao: „Ove tapete su užasne! Jedno od nas će morati otići odavde.“ Njemački pjesnik Heinrich Heine je na samrti rekao: „Gospodin će mi oprostiti. To mu je posao.“ Russia Beyond se prisjeća riječi koje su ruski pisci izgovorili netom prije svog posljednjeg daha.
Ovo je priča o Šuriku Kornu, o njegovim moskovskim pustolovinama i ženama u čiji je svemir stupio, eto, već samim rođenjem.
"Zeleni šator", veliki roman koji se smješta između dviju velikih smrti – smrti Josifa Staljina i smrti Josifa Brodskog – baš kao i ostala djela Ljudmile Ulicke govori o povijesti, ljubavi, uvjerenjima i vjeri, no više od svega ostalog: o složenosti i veličini ljudskoga života. A taj život Ulicka nam ovaj put daje kroz sudbine Miše, Ilje i Sanje, trojice neprilagođenih dječaka u kojima će se utjeloviti sve junaštvo, naivnost i nada onih koji su se opirali sivilu i opresiji sovjetskog režima.
В Словении при поддержке Представительства Россотрудничества в Словении — Российского центра науки и культуры вышел в свет первый сборник статей о русских эмигрантах.
В Городской библиотке можно взять на абонемент роман "Русская красавица - классический образец литературного произведения в стиле постмодернизма.
Knjiga Irene Lukšić "Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata" posvećena je fenomenu umjetničkog i društvenog djelovanja ruskih izbjeglica koji su nakon Listopadske revolucije utočište pronašli u Hrvatskoj. Riječ je, dakako, o temi koja se dosad nije sustavnije istraživala, a prije pada Berlinskog zida građa je uglavnom bila nedostupna, pohranjena u specijalnim arhivima tajnih službi istočnoeuropskih zemalja, i stoga nepoželjna za prezentaciju.
Povodom Dana nacionalnih manjina Grada Zagreba početkom lipnja u Društvu književnika Hrvatske u Zagrebu predstavljena je knjiga „Nacionalne manjine u Zagrebu“ autora dr. sc. Filipa Škiljana. Organizator promocije je Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, a o knjizi su govorili Dušan Mišković, predsjednik Koordinacije i autor - Filip Škiljan.
Radnja romana „Vrtlar iz Očakova“ jednim se dijelom događa u 1957. u ukrajinskom primorskom gradu Očakovu. Mitska je godina Sovjetskog Saveza. Godina Sputnika. SSSR je na svom historijskom vrhuncu. Nakon velike pobjede nad nacističkom Njemačkom, Sovjeti sada pobjeđuju SAD u osvajanju svemira. U sljedećih par godina – između Sputnika, Lajke i Gagarina – ostvaruju se nezamislivi, halucinantni snovi kozmičkog komunizma. Sve postaje moguće.
Sindrom WikiLeaksa sastoji se od dvije simetrično nabrušene pripovijesti. U prvoj, nazvanoj Operacija "Burning Bush",Viktor Pelevin govori o lansiranju Boga u glavu američkog predsjednika Georgea Busha, a druga - "Protuavionski kodeksi Al-Efesbia", bavi se likom i djelom Savelija Skotenkova, majstora političkog inženjeringa.
Radnja romana, smještena u suvremenu Ukrajnu, crno-humorni je portret zemlje u tranziciji, sa svim kontrastima koji obilježavaju problematiku prolaska kroz burno razdoblje prilagodbe novim vrednotama i uopće takozvanom tržišnom gospodarstvu. Tragi-komično remek-djelo. Sve ukazuje da će biti bizarna komedija, no onda sve zatamljuje, zahvaća čitatelja i utaplja ga u sivom svijetu post-komtinističkog Sovjetskog saveza.
Radnja Sorokinova romana Plavo salo događa se u antiutopijskom manijakalnom svijetu koji podsjeća na kompjuterske igrice, video spotove i narkotičke halucinacije. Njegovo djelo zaokružuje jednu epohu. Jezičnog žonglera Sorokina fascinira problem psihičkog preživljavanja u društvu u kojem su nasilje i represija postali životna norma. …

Страницы

< Предыдущая  |  Следующая >

1 | 2 |

Колонка редактора
Катарина Тодорцева Хлача
Выборы как выборы. Кто-то выиграл, а кто-то проиграл. Кто-то доволен, а кто-то нет. Тем не менее, 72 голоса против 35 говорят о многом. Мы поздравляем Галину Ковачевич с убедительной победой, которая более чем красноречиво свидетельствует о том, что ее поддерживает большинство представителей русского национального меньшинства в городе Загребе!
Литературная гостиная
Вот, решила попробовать себя в жанре рассказа. Вернее, меня никто не спрашивал. Строки появлялись "на экране", а моей задачей было их записывать. Выношу записанное на ваш суд и предлагаю всем, кто столкнулся с этим явлением, посылать свои рассказы в наш журнал. Как знать, возможно со временем наберем на сборник.
Книжная полка
Daleki predjeli SSSR-a s logorima, stepom, stražarskim tornje¬vima zastrašujuće su mjesto za mladog novaka u ruskoj vojsci. Iako nije dugo izdržao u Karagandi kao zatvorski čuvar, Oleg Pavlov je na temelju vlastitog iskustva napisao trilogiju o životu ruskog vojnika u posljednjim desetljećima 20. stoljeća.
Анонс событий
Юридическая консультация
Odluku o raspisivanju izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina donosi Vlada Republike Hrvatske u skladu s Zakonom o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina
ЛЕТОПИСЬ, ISSN 1846-8756
ИЗДАТЕЛЬ
РУССКИЙ КУЛЬТУРНЫЙ КРУГ
www.ruskaljetopis.hr

Главный редактор
Катарина Тодорцева Хлача
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Модераторы
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева
Отдел новостей и реклама
Виктория Тодорцева

Дизайн, фотографии
Елена Литвинова
Ненад Марьян Хлача
Корректура
Евгения Чуто (русский)
Ненад Марьян Хлача (хорватский)

Перевод
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева

Техническая поддержка
Тимошенко Дмитрий
Интернет-журнал издается при содействии
Фонда «РУССКИЙ МИР»

Все авторские права защищены законом

Затраты на реализацию Проекта частично покрыты за счет Гранта, предоставленного фондом «Русский мир».
 
IMPESUM
LJETOPIS, ISSN 1846-8756
IZDAVAČ
RUSKI KULTURNI KRUG
www.ruskaljetopis.hr

Glavna urednica
Katarina Todorcev Hlača
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Moderatori
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Odjel „Novosti iz Rusije“
i reklama
Viktorija Todorceva

Dizajn, fotografiji
Jelena Litvinova
Nenad Marijan Hlača
Lektura
Eugenija Ćuto (ruski)
Nenad Marijan Hlača (hrvatski)

Prijevod
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Tehnička podrška
Timoshenko Dmitrij
Časopis izlazi u skladu sa
«Zakonom o elektroničkim medijima»
NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13

Sva autorska prava zakonom su zaštićena