Май 2018


ISSN  1846-8756

Литературная гостиная

„S onu stranu boje" - neizrečeno i neopipljivo stvaralaštvo slikara. Retrospektiva grafičkog opusa Marca Chagalla

Suradnjom tvrtke iz Rovinja „Rebel Kolektiv“ i Narodnog muzeja Zadar u Kneževoj palači organizirana je izložba retrospektive grafičkog opusa Marca Chagalla pod nazivom "Marc Chagall: S onu stranu boje".

Simbolično, vrata Palače bila su otvorena upravo na 130. obljetnicu rođenja jednog od najvećih umjetnika 20 st. koji svojim životnim i kreativnim putem svjedoči vrlo sličnu sudbinu, predanost i snagu poput prilika u kojima je Palača povijesno nastajala, nestajala, ali ostala. Retrospektivni postav grafičkog opusa "S onu stranu boje" rezultat je odabira radova raznih europskih kolekcionara kojeg u Hrvatsku dovodi ovaj tim entuzijasta moderne umjetnosti.

Izložba obuhvaća 114 grafičkih radova iz ranih dvadesetih do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća gdje će kroz seriju litografija, bakroreza i drvoreza, javnost je dobila jedinstvenu priliku uroniti u umjetnikov konstantan dijalog s vječnim.

Zaljubljenost u svoju ženu, zanesenost sveprisutnošću Božanskog, prijeka vjernost rusko-židovskim korijenima, nesretna očaranost motivima rodnog Vitebska ili pak apolitična osuđenost na egzodus pretače se kroz predstavljene serije ilustracija Biblije, Gogoljevih Mrtvih duša, Homerove Odiseje, Poeme, prozora Jeruzalema, Cirkusa, Pariza, Longova epa Dafnis i Hloja, uključujući zavidan broj drugih Šagalovih grafičkih ostvarenja.

Spoj umjetnikovog osebujnog životnog puta i strastvenog stvaralaštva; između ljubavi i revolucija, slobodarskog Pariza i oktobarske Rusije, oblikuje lik usamljenog vizionara, građanina svijeta, istovremene naivne neokaljanosti i hrabre začuđenosti u personifikaciju univerzalnog stranca vječna šarma. Duboko religiozan i istinski domoljuban, njegov je rad vjerojatno najglasniji apel modernog doba za tolerancijom i poštivanjem drugoga.

U ovom obliku izložba je postavljena prvi put. Prošle godine ona je bila postavljena u Rovinju ali u puno manjem obimu. Zajedno s organizatoricom Natašom Bošnjaković iz Rebel Kolektiva, prošetat ćemo kroz izložbu, a njezina zanesenost umjetnošću nadilazi profesionalizam kustosa i prenosi posjetitelju duboko, zabranjeno, neizrečeno i neopipljivo stvaralaštvo slikara kojeg svaki Rus bez obzira na sve smatra djelom svoje domovine.   

Zašto baš Šagal i zašto baš Kneževi dvori?

Odgovor na ovo pitanje je jednostavan.  Život umjetnika je obilježen velikim svjetskim sukobima, tragedijama i migracijama ali on je našao utjehu u umjetnosti i stvaranju pa je simbolički da je njegova izložba postavljena u palači koja je kroz umjetnički izričaj oživjela nakon ratnog stradanja.

Međutim, ideja izložbe je došla slučajno. Rebel Kolektiv je tvrtka koja se bavi organizacijom izložbi pa u svrhu toga se povezuje s muzejima, privatnim galerijama, kolekcionarima i javnim institucijama iz zemlje i inozemstva kako bi ostvarila što kvalitetniji izložbeni program i privukla što veći broj posjetitelja u kulturne ustanove. Može se reći da to više nije samo posao nego misija koju osnivači tvrtke dokazali kroz organizaciju izložbi radova velikana moderne umjetnosti 20. stoljeća: Salvadora Dalíja, Pabla Picassa, Joana Miróa, a evo, već po drugi put Marca Chagalla.

Poznato je da dom-muzej Marka Chagalla nalazi se u Vitebsku pa je prva pomisao bila da su radovi posuđeni iz te velike kolekcije. Ispostavilo se da su svi radovi na izložbi isključivo vlasništvo privatnih kolekcionara iz mnogih država, a svaka je priča drugačija. 

Cilj ovih neobičnih poduzetnika izlaganjem svjetske moderne ljudima koji nemaju priliku vidjeti takvo što u svojoj zemlji prezentirati dublji kulturni kontekst turističke ponude Hrvatske. Izgleda da su pronašli savršeni model u kojem i domaća i strana javnost okupe oko kulturnog sadržaja.

Obavili su jako veliki posao dok su privoljeli toliko kolekcionara da posude radove za izložbu, te su na kraju izložili 114 radova  podijeljene u tematske cjeline koje se odnose na razlog nastanka radova.

Postav u prvoj dvorani je posvećen ilustracijama romana „Mrtve duše“. Cijeli modernistički pokret potkrijepljen je mišlju koja dolazi iz književnosti zbog čega je grafička umjetnost doživjela procvat početkom 20 stoljeća i Chagall nije ostao postrance.  Kad se prihvaća interpretacije realističkog romana radi to na modernistički način koji odražava ne stvarnost, a prije unutarnji doživljaj te stvarnosti, vlastiti doživljaj književnog .

S druge strane umjetnost Marka Chagalla nemoguće je shvatiti odvojeno od njegovog života. Kad se bavi bilo kojom temom, da li tematizira Bibliju, oslikava prozori sinagoge ili slika svoj život u Parizu, to je uvijek amalgamacija i pretakanje vlastitih doživljaja i one teme kojom se bavi.

Njegov život ima četiri osnovne referentne točke: odrastanje u Vitebsku, Biblija, odnosno židovstvo, vjera i Bog, ljubav prema ženi Belli i Francuska. Što god je slikao to je uvijek tu. Život u Americi nije ostavio traga u njegovom slikarstvu, a sam umjetnik je govorio da postoji dvije savršene stvari: Biblija i mozartova „čarobna frula“. U svakom trenutku života se vraćao mudrosti biblijske riječi, po utjehu, po odgovor i tako se prihvatio ilustracije Biblije. To je više nego bitno čak revolucionarno jer židovstvo, kao neki duhovni temelj koji on njeguje, je branilo razvoj slikarstva, a Chagall ne samo da je krenuo tim stopama nego ga je doveo do savršenstva.

Odlazi na školovanje u Peterburg i tamo upoznaje Židovku iz Vitebska!!! Bellu Rozenfeld. Sretnom okolnosti dobije priliku otići u Pariz u samu žižu intelektualnih zbivanja, gdje doživi kulturni šok, o čemu kasnije napiše da nije imao prebijenog novčića ali ga je hranio slobodarski duh tog grada, odnosno Rusija njemu je uvijek falila ali inspiraciju je dobio u Francuskoj. Početkom I Svjetskog rata vratio se nakratko u Vitebsk, po Bellu, ali su ostali dugih osam godina.  Odmah po završetku rata zajedno s Bellom se vrača u Pariz i uranja u najljepše emotivno, financijski i umjetničko razdoblje njihovog života.

Uz uzbudljivu Natašinu priču prelazimo u veliku dvoranu gdje su izložene grafike iz serije Biblija, čija je vrijednost iznimna već po tome što Chagall ne samo da se počeo kao Židov baviti slikarstvom, odnosno da se usudio ići kontra društvenih uvjetovanosti, nego se usudio naslikati božji lik, dati mu ljudske osobine i naglasiti kao element ljudskog života zelenom bojom, te se usudio baviti ženom odnosno seksualnošću koju naglašava crvenom bojim.

Za razliku od Picassa i Dali koji su društvene norme glasno rušili, Chagall ima profinjenost i mudrost. Na tako tih i sofisticiran način ruši sve norme da bi na kraju bio slavljen kao jedan od najvećih Židova u povijesti. Dao si je slobodu da interpretira dogmu na individualan način i za života je uživao svjetsku slavu.

Slijedi burno nesretno razdoblje života. Tijekom drugog svjetskog rada francuska vlada stavlja Chagalla na popis ljudi ključnih za kulturu što mu pruži priliku otići s obitelji u Ameriku u New York. Ovdje njemu se uopće nije svidjelo ali ironijom sudbine baš u New Yorku doživio je svjetsku slavu. Radost povratka u Europu zamračuje gubitak voljene Belle, te slikar pada u kreativnu depresiju. Tugu pretače u slike jer od sada svaki ženski element u njegovim radovima je aluzija i njegovo sjećanje na Bellu, na najljepše razdoblje života.

Ipak, ženi s Engleskinjom Virginiom Hagart, ali se rastaje od nje nakon 7 godina i ženi se svojom asistenticom Židovkom Valentinom Brodski. Ovaj brak za razliku od prethodnog ima inspirativnog učinka jer na bračnom putovanju u Grčkoj gdje dobiva nadahnuće za ciklus Dafnis i Hloja, najcjenjeniju njegova seriju koja se smatrana ultimativnim dosegom igre svjetlosti.

Veliki preokret u slikarstvu Chagall doživi nakon povratka u Francusku Na platnu se rađa kompletno drugi imaginarij, druga tematika i drugi kolorit. Nastanjuje se izvan Pariza, na jugu Francuske, napušta rusku školu s njezinim teškim bojama i preuzima kolorit francuske Azurne obale. Međutim, niti u jednom trenutku ne zaboravlja svoj identitet i njega naglašava tako da koristi likove pijetlova, riba, jaraca, (koji je uvijek aluzija na Vitebsk), a same životinje su sjećanje na odrastanje u Vitebsku.

Puno putuje, dobiva priliku oslikati vitraje za velike prostore, uključujući katedrale. Kad je došao u Jeruzalem, osjetio je da je došao u duhovnu domovinu. Oslikava vitraje u sveučilišnoj bolnici u Jeruzalemu tako da svaki od prozora posvećuje jednom od sinova Jakovljevih – 12 koljena Izraelovih.  Chagall je prvi umjetnik koji spaja kršćanske i židovske elemente kroz priču o svom životu jer nikad ne odvaja temu od vlastitog doživljaja.

Pred kraj života koji je potrajao 98. godina, uglavnom se bavi sjećanjem na Bellu, svoj slikarski izražaj i život u Parizu. Izloženi su radovi koji sumiraju ono što je njemu u životu bilo bitno.

Poznata je slika gdje umjetnik sebe prikazuje kao slikara u crvenom sakou u znak strasti prema tom poslu, Bella i on su u nadrealnom položaju, a leđa mu čuva koza, odnosno Vitebsk koji mu je dao temelj i snagu. Zadnji grafički rad – slika svoje napuštanje zemaljskog života i sumira jedino bitne elemente koji su taj život obilježili. Slika anđeoska krila kao simbol vjere koja mu daje snagu i Boga koji ga vuče u drugu dimenziju.

Najbitnijim u svemiru Chagall je smatrao ljubav, a umro je 28 ožujka 1985. godine u liftu koji se dizao gore kao da ga je smrt ulovila u letu kao na njegovim slikama.  

Katarina Todorcev Hlača

23 июня 2017г.

U povodu Međunarodnog dana muzeja koji se obilježava 18. svibnja posjetitelji Galerije Klovićevi dvori mogli su uživati u glazbeno – scenskoj izvedbi “Nasljeđe Katarine Velike – Carice svih Rusa” nadahnute postavom izložbe iz ruskog Državnog muzeja Ermitaž prije mjesec dana otvorene u zagrebačkom muzeju i po prvi puta hrvatskoj publici nudi presjek tog glasovitog razdoblja ruske povijesti.
Vladimir Vysocky: bard, glumac, pjesnik, genije, huligan, vizionar, buntovnik, ukratko – POJAVA, glas naroda u to vrijeme dok cijeli Sovjetski Savez nalikovao na „Arhipelag Gulag“. Izreka kaže „našao se u krivo vrijeme na krivom mjestu“. Za Vysockog je vrijedilo upravo obrnuto, on se „dogodio“ u pravo vrijeme i na pravom mjestu jer, izgleda, da bez tog mjesta i vremena ne bi se rodile mnoge njegove pjesme ali, nažalost, platio je to životom.
Premijera predstave Nikolaja Erdmana „Samoubojica“ u režiji Vite Taufera održat će se u petak, 13. travnja u Satiričkom kazalištu Kerempuh. Ovo je priča o čovjeku kojemu se u ime domovine i lažnog patriotizma više nema što oduzeti osim njegovog života.
U organizaciji Gradske knjižnice Zagreb u Galeriji „Kupola“ organizirana je izložba jedne od slikarica starije generacije koja i u visokim godinama ima snage i poleta za stvaranje izuzetnih umjetničkih djela Marije Delić-Suzak.Za časopis „Ljetopis“ slikarica je zanimljiva jer je porijeklom Ruskinja čiji su baka i roditelji došli u Staru Jugoslaviju u vrijeme građanskog rata u boljševičkoj Rusiji te pronašli ovdje drugu domovinu.
Između „ruski pjesnik“ i „tragična sudbina“ skoro da se može staviti znak jednakosti. Puškin, Lermontov, Jesenin, Gumiljov, Majakovskij popis bi se mogao nastavljati ali ipak ime Marine Cvetajeve koja se ubraja među najznačajnija pjesnička imena XX stoljeća, ističe se svojim tragizmom, nesretnim pojavljivanjem u svijetu u burnom uništavajućem vihoru revolucije, emigracije, povratka i nepovratnog očaja nakon kojeg ona stavi u svom životu točku „prema vlastitoj želji“. Ona je bila istinska pjesnikinja, prema formuli koju je sama izmislila, bila je čovjekom kojem je svojstvena „jednakost darovanja duše i riječi“. Najbolje o tome svjedoči njezino literarno nasljeđe: oko 800 pjesama, 17 poema, 8 dramskih i oko 500 proznih dijela, više od 1000 pisama.
Početkom listopada u muzeju Mimara održana je promocija knjige poezije Natalije Vorobjove Hržić „Na lomači stiha“. Zbirku pjesma u izdanju Naklade Bošković iz Splita je s ruskoga na hrvatski jezik preveo akademik Luko Paljetak.
Krajem godine, kada je prema dugogodišnjoj tradiciji započela sezona prikazivanja Orašara u Zagrebačkom HNK-u, u Muzeju za umjetnost i obrt bila je postavljena izložba pod nazivom Orašar – najljepša božićna bajka.
Идея записывать свои наблюдения родилась давно, но все как-то руки не доходили. То нет времени, то настроения. Вот, наконец, решила предложить на суд читателей парочку своих «опусов».
Открывая вечер «Николай Карамзин – первый русский европеец», посвященный 250-летию великого русского писателя и историка, президент Общества «МИР» Татьяна Лукина подчеркнула, что МИРовцы в своём карамзинском проекте, поддержанным Фондом «Русский мир», хотят не только представить выдающуюся личность Н. М. Карамзина (1766-1826), но и эпоху, в которой он жил и творил. Именно поэтому музыкальное сопровождение юбилейного мероприятия состоит из произведений его современников, и это, прежде всего композиторы И. Е. Хандошкин (1747-1804) и Д. С. Бортнянский (1751-1825).
Продолжая тему «Русские без России», посвященную судьбе российских эмигрантов волей судьбы оказавшихся в Хорватии, совершенно неожиданно выяснилось, что брат одного из наших самых любимых писаталей Михаила Булгакова, Николай, некоторое время после эмиргации из советской России жил, учился и работал в Загребе.
U knjižnici Bogdana Ogrizovića 22. ožujka održano je predstavljanje Antologije kraće ruske proze (post)perestrojke "Potemkinovo selo" u izdanju nakladničke kuće Fraktura. Uz priređivačicu Ivanu Peruško o antologiji su govorili Jasmina Vojvodić i urednik Roman Simić Bodrožić.
Интервью, - подумала я, в ужасе выскочив из-под одеяла, - у меня сегодня интервью. Спальня была буквально залита солнцем и было ясно, что будильник опять подвёл. Я проспала. ...

Страницы

< Предыдущая  |  Следующая >

1 | 2 | 3 |

"Колобок" журнал для детей

-----------------------------------------------------------------

-----------------------------------------------------------------

Колонка редактора
Катарина Тодорцева Хлача
На днях довелось встретиться с одной соотечественницей и эта встреча навела на размышления, которыми хочу поделиться. Рассказ дамы о ее нелегкой судьбе и всевозможных неприятностях, встретившихся на ее тернистом хорватском пути, настолько запутанный, что я даже не берусь судить, что там правда, а что ложь, но то, что половина ложь – в этом даже не сомневаюсь.
Литературная гостиная
Nenad M. Hlača
U povodu Međunarodnog dana muzeja koji se obilježava 18. svibnja posjetitelji Galerije Klovićevi dvori mogli su uživati u glazbeno – scenskoj izvedbi “Nasljeđe Katarine Velike – Carice svih Rusa” nadahnute postavom izložbe iz ruskog Državnog muzeja Ermitaž prije mjesec dana otvorene u zagrebačkom muzeju i po prvi puta hrvatskoj publici nudi presjek tog glasovitog razdoblja ruske povijesti.
Книжная полка
Radnja romana „Vrtlar iz Očakova“ jednim se dijelom događa u 1957. u ukrajinskom primorskom gradu Očakovu. Mitska je godina Sovjetskog Saveza. Godina Sputnika. SSSR je na svom historijskom vrhuncu. Nakon velike pobjede nad nacističkom Njemačkom, Sovjeti sada pobjeđuju SAD u osvajanju svemira. U sljedećih par godina – između Sputnika, Lajke i Gagarina – ostvaruju se nezamislivi, halucinantni snovi kozmičkog komunizma. Sve postaje moguće.
Анонс событий
Pozivamo učenike i studente, sve kojima je poznat Puškin, na sudjelovanje u flešmobu #čitamoPuškinauHrvatskoj.
Povodom obilježavanja 50. obljetnice prijateljstva gradova St. Peterburga i Zagreba Galerija Klovićevi dvori ugostit će u travnju 2018. godine veliku izložbu djela iz jednog od najvećih svjetskih muzeja – Muzeja Ermitaž iz St. Peterburga. KATARINA VELIKA, CARICA SVIH RUSA Izložba iz Državnog muzeja Ermitaž 12. travnja – 29. srpnja 2018.
Юридическая консультация
Президент Владимир Путин подписал закон, освобождающий от налогового контроля с 2018 г. россиян, которые больше 183 дней в год живут за рубежом. Документ опубликован на официальном портале правовой информации.
ЛЕТОПИСЬ, ISSN 1846-8756
ИЗДАТЕЛЬ
РУССКИЙ КУЛЬТУРНЫЙ КРУГ
www.ruskaljetopis.hr

Главный редактор
Катарина Тодорцева Хлача
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Модераторы
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева
Отдел новостей и реклама
Виктория Тодорцева

Дизайн, фотографии
Елена Литвинова
Ненад Марьян Хлача
Корректура
Евгения Чуто (русский)
Ненад Марьян Хлача (хорватский)

Перевод
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева

Техническая поддержка
Тимошенко Дмитрий
Интернет-журнал издается при содействии
Фонда «РУССКИЙ МИР»

Все авторские права защищены законом

Затраты на реализацию Проекта частично покрыты за счет Гранта, предоставленного фондом «Русский мир».
 
IMPESUM
LJETOPIS, ISSN 1846-8756
IZDAVAČ
RUSKI KULTURNI KRUG
www.ruskaljetopis.hr

Glavna urednica
Katarina Todorcev Hlača
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Moderatori
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Odjel „Novosti iz Rusije“
i reklama
Viktorija Todorceva

Dizajn, fotografiji
Jelena Litvinova
Nenad Marijan Hlača
Lektura
Eugenija Ćuto (ruski)
Nenad Marijan Hlača (hrvatski)

Prijevod
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Tehnička podrška
Timoshenko Dmitrij
Časopis izlazi u skladu sa
«Zakonom o elektroničkim medijima»
NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13

Sva autorska prava zakonom su zaštićena